Bob Dylan – Knocked Out Loaded (1986.)

---

Iako je album ‘Empire Burlesque’ više u stilskom pogledu nego samim sadržajem naznačio ulazak Dylanova rukopisa u krizu, na sljedećem ‘Knocked Out Loaded’ upravo se na samom sadržaju sve urušilo. Štoviše, od potpune katastrofe priču je spasio upravo bijeg od sintetičkih stilizacija što su gotovo opustošile prethodnika. Odmicanjem od izražajnije vjerskih tema te otvaranjem svijetu koji je u tim osamdesetima još snažnije prigrlio ne samo instrumentalnu, već i, preživjevši punk, duhovnu sintetiku, nekadašnji ‘mesija’ rocka kao da je upao u jamu iz koje se mogao isključivo sam izvući i kao da je to odlučio odgađati dok ne pogodi taj trenutak i taj glas. Taj zov. S ‘Knocked Out Loaded’, kao ni s po još kojim sljedećim projektom, to se nije imalo dogoditi.

Redovito odbacivan na samo dno Dylanova opusa, ovaj album iz 1986. nije još doživio ni pravi remaster (ipak, srećom, postoji CD-izdanje) iako i kao takav ima svoju malu vojsku obožavatelja. Višestrukim slušanjima i iščitavanjima, on se uistinu ne čini toliko beznadežnim, no u svojoj ‘tankoći’ iritira prvenstveno nedostatkom opravdanja, priče ‘iza priče’ kakvu je, recimo, imao jedan stariji Dylanov popljuvani album, danas gotovo kultni ‘Self Portrait’. Da, ‘Knocked Out Loaded’ zbirka je od osam pjesama bez previše šarma i bez okvira koji bi je održali na mjestu i na okupu; disco i slične stilizacije koje su poput kiseline godinu ranije nagrizle u osnovi dobar album ‘Empire Burlesque’ ovdje su otpale; instrumenti su i dalje mahom u rukama studijskih zanatlija i opet kao da se snimalo gdje i kada se stiglo, ali osjeti se blagi zaokret prema natrag, u pozitivnom smislu. No, Dylan jedva da je imao pravu autorsku pjesmu za utisnuti na vinil: od osam snimljenih, tek su dvije pjesme baš samo njegove (Driftin’ Too Far from Shore i Maybe Someday), dok su preostale tri obrade i tri autorske suradnje.

Nije ni ta statistika sama po sebi bauk, ali u paketu s upitno inspiriranom izvedbom i bljedunjavom kakvoćom samih pjesama, sve skupa se doima kao nešto sklepano forme ili kakvog ugovora radi. Uzmimo, na primjer, obradu ‘They Killed Him’ Krisa Kristoffersona… Dylan, naime, kao da se potrudio sve manjkavosti teksta o mučenicima od Krista do M. L. Kinga dodatno istaknuti u izvedbi bolno inferiornoj onima s toliko napadanih kršćanskih albuma. Vokali ozračeni gospelom prisutni su na cijelom albumu i reanimiraju pjesme gdje i kako mogu, no, primjerice, u tradicionalnoj ‘Precious Memories’ u klinču s reggaeom donose gotovo katastrofalne rezultate. Dylanove autorske skladbe ulaze tu tek u prosjek albuma koji je strašno nizak u usporedbi s prosjekom standardnih mu naslova. Ondje gdje je ‘Knocked Out Loaded’ uspio opravdati svoje postojanje epska je ‘Brownsville Girl’, napisana u suradnji s glumcem i dramatičarem Samom Shepardom, s kojim je Dylan već surađivao tijekom Rolling Thunder Revue turneje sredinom sedamdesetih.

---

Jedanaestominutna lirska drama formom slijedi Dylanove klasike poput ‘Desolation Row’, podsjećajući i na recepture s albuma ‘Desire’, a pripovijeda o izgubljenoj ljubavi i njezinoj jeci u prašnjavoj sadašnjosti. Sjajna međuigra Dylanova i pratećih vokala iznosi dugu minutažu majstorskom lakoćom i samim time popravlja dojam kojeg ostavljaju ostale pjesme na albumu. Suradnje s Tomom Pettyjem na ‘Got My Mind Made Up’ i pogotovo s Carole Bayer Sager na ‘Under Your Spell’ tako zvuče ‘subjektivno’ bolje, svakako snažnije nego da su se našle na nekom od prethodnih, upečatljivijih albuma. To ipak ne briše onaj isti dojam o pomanjkanju pravih ideja kakav se nameće već nakon prvih nekoliko odslušanih pjesama. Dylan je ipak osjećao da treba izdati album (ili je to naprosto morao) i, kad se podvuče crta nakon više dužnih slušanja, on opet i u lošijem izdanju zvuči dovoljno snažno da zadovolji makar osnovne zahtjeve. Čekajući a radeći ili jednostavno bez pardona forsirajući – kako god epitetirali ovo prilično zbunjujuće razdoblje jedne takve legende, na nezahvalnom smo i trusnom tlu. I slab album je komadić mozaika, i posrtaj je dio hoda, i greška je dio poslanja. I ‘Knocked Out Loaded’ je Dylan, ma tko on toga puta bio. [Toni Matošin, Sounguardian 2014.]

Popis pjesama: You Wanna Ramble / They Killed Him / Driftin’ To  Far From Shore / Precious Memories / Maybe Someday / Brownswille Girl / Got My Mind Made Up / Under Your Spell

Izdavač: Columbia / Sony Music / Menart, 1986.

BOB DYLAN: THEY KILLED HIM [1986]