Pet Shop Boys – Introspective (1988.)

Treći album Pet Shop Boysa i njihov drugi najprodavaniji (poslije 'Very' iz 1993.). Objavljen samo godinu dana nakon velikog uspjeha ploče 'Actually' i singla 'Always On My Mind' koji je objavljen u međuvremenu. Iako se radi o izrazito plesnoj ploči, 'Introspective' je donio duboko introspektivne tekstove, odatle i naziv. Na njemu se nalazi znalački orkestrirana 'Left To My Own Devices (Trevor Horn)', veliki hit 'Domino Dancing' nastao pod utjecajem tada popularnih latino stilizacija, zatim verzija pjesme 'I’m Not Scared' koju su Neil Tennant i Chris Lowe prethodno napisali za Patsy Kensit i njezin bend Eighth Wonder, te dva covera 'It’s Alright'

Iggy Pop – Instinct (1988.)

Instinct je osmi samostalni studijski album Iggyja Popa, snimljen davne 1988. godine i objavljen za veliku diskografsku kuću A&M. Nakon suradnje u pjesmi 'Cry For Love', na prethodnom albumu 'Blah-Blah-Blah' iz 1986. godine, s originalnim gitaristom Sex Pistolsa Steviejem Jonesom, ta se suradnja nastavila i na idućem Instinctu na kojem Jones sa Iggyjem, izuzev sviranja gitare na cijelom albumu, potpisuje čak četiri pjesme (Strong Girl, Easy Rider, Power & Freedom i Squarehead). Osim njih dvojice na snimanju albuma sudjelovali su basist Leigh Foxx, bubnjar Paul Garisto te klavijaturist Seamus Beaghen. Iako Instinct nije polučio niti približan komercijalni uspjeh kao njegov spomenuti prethodnik nastao

Moby – 18 (1999.)

Kad album u koji nije uložen velik novac dosegne milijunsku nakladu, konkurencija će pokazati zanimanje za još uvijek neotkrivene potencijale njegovog autora. No, ukoliko se niskobudžetno izdanje na globalnom tržištu proda u preko 10 milijuna primjeraka, na primamljive ponude može računati skoro kompletna studijska ekipa, od producenta i snimatelja do važnijih pratećih glazbenika. Međutim, poslije senzacionalnog Mobyjevog albuma 'Play' (Mute, 1999.), čija je osmeroznamenkasta tiraža podebljana s još tri milijuna singlova, sve su ponude morale biti poslane na istu adresu. 'One man show' kakav je Moby izveo na snimanju ovog albuma znali su prirediti još neki producenti s klupske dance scene, ali

Peter Gabriel – So (1986.)

Ovdje su se stvari za Gabriela drastično okrenule. Prethodni albumi su plijenili pažnju kritike velikim avangardnim poduhvatima spajanja tradicionalnih zvukova i glazba egzotičnih zemalja, prvenstveno Afrike i Bliskog istoka sa formama popa, funka i zahtjevnih aranžmana, te nadasve nadahnute instrumentalističke izvedbe, ali tržišni efekt je uvijek bio ispod očekivanja. Izuzev hitova (ili poluhitova) 'Games Without Frontiers', 'Shock The Monkey' i 'I Remember Nothing', publika je Gabriela poznavala isključivo po napisima u glazbenim magazinima i teatralnim živim nastupima, međutim unatoč ogromnoj kvaliteti njegovih radova, uspjeh je stalno bio negdje po strani. Tih godina je David Bowie duboko zakoračio u komercijalni dio show-bussinessa

The Cure – Disintegration (1989.)

Album koji je bio Robert Smithov srednji prst smjeru kretanja u kojem nije vidio sebe ni The Cure. Neočekivani uspjeh singlova sa albuma 'Head On the Door' i 'Kiss Me, Kiss Me Kiss Me', naglo otvaranje američkog tržišta i skidanje tog, mračnog, gotičkog taga nekome poput Robert Smitha koji je izvorna definicija goticizma, kao glazbenog pokreta ali i načina življenja, vodilo ka još jednoj tragičnoj glazbenoj priči u kojoj umjetnička i kreativna magma ne može izdržati pritisak popularnosti. Povlačenje u studio i potezanje za brdima halucinogena izgleda da je bilo jedino rješenje. Dodatnu tenziju stvarao je i Smithov ulazak u

Talking Heads – Little Creatures (1985.)

Šesti studijski album grupe Talking Heads, objavljen 1985. godine, otvorio je novo poglavlje u njihovoj karijeri - s jedne strane obilježeno pamtljivim refrenima ranih MTV hitova 'And She Was' i 'Road To Nowhere', a na drugoj strani uokvireno sve većim Byrneovim zanimanjem za glazbu iz tzv. trećeg svijeta. Zapadnoafrički ritam u pjesmi 'Lady Don't Mind' mogao je nepogrešivo identificirati svaki poklonik King Sunny Adea, no rijetki su bili world music freakovi koji su već prije dva desetljeća uočili kako se južnjački gospel intro iz 'Road To Nowhere' pretapa u zarazni ritam meksičke cumbie. Paul Simon morao je barem triput dnevno

The Sisters Of Mercy – Floodland (1987.)

Uvevši pod ime The Sisters Of Mercy Patriciau Morrison (bivšu članicu grupe The Gun Club) s kojom je godinu dana ranije surađivao u projektu The Sisterhood, Andrew Eldritch epskim singlom 'This Corrosion' (7. mjesto UK charta te najavljujući novi album grupe, s 'Torch' i 'Colours' na B strani) predstavlja sljedeću reinkarnaciju The Sisters Of Mercy. Singl za kojega su u londonskom Docklandsu snimili vrlo efektivan prateći kišni video spot te u kojem gostuje četrdesetočlani mješoviti njujorški crkveni zbor producirao je svjetski poznati producent Jim Steinman (poznat po suradnji s Meat Loafom, Bonnie Tyler, Air Supply i Def Leppard između ostalih)

The Cult – Love (1985.)

Jedan od uobičajenih i nažalost čestih nesporazuma kada je u pitanju britanski sastav The Cult leži u njihovoj klasifikaciji. Iako su od druge polovice osamdesetih svoj zvuk poprilično energizirali, približivši ga donekle nekim prizemnijim trendovima poput hard rocka, pa i heavy metlala, izvorna polazišta The Culta leže na sasvim drugačijim koordinatama. Sastav je osnovan 1983. u Bradfordu, zapadni Yorkshire, a u tim su pionirskim danima nastupali pod imenom Death Cult, što je jasna referenca na prethodni bend dvojice ključnih članova, Iana Astburyja i Billa Duffyja, Southern Death Cult. Godine 1984. snimaju svoj prvi, relativno nezapaženi album 'Dreamtime', no zato već iduće 1985. objavljuju svoje kultno ostvarenje

PiL – Album (1986.)

John Lydon osnovao je PiL 1978. godine, nakon što je propao pokušaj Richarda Bransona, vlasnika Virgin Recordsa, da ga instalira kao pjevača američke skupine Devo. Prvi album 'First Issue' predstavio ih je kao grupu duboko uronjenu u dub reggae, s reskim zvukom gitare (kojeg je kasnije bez imalo kamufliranja 'maznuo' The Edge i tako stvorio U2 zvuk) te s prepoznatljivim nervozno-paranoidnim Lydonovim vokalom. Nakon drugog albuma 'Metal Box' Lydon se medijski uspješno odmaknuo od tereta prošlosti zvanog Sex Pistols, dobio je novu publiku, prihvatio post-punk kritičarsku ladicu i na prvoj američkoj turneji izazivao verbalne i fizičke sukobe s fanovima, glazbenicima,

Messerschmitt – Foxxin’ (1990.)

Grupa Messsershmitt  oformljena je u Puli krajem 1987. na inicijativu Mire Kusačića. Nakon napornih proba i formiranja prvih pjesama, grupa 1988. u Žminju snima prvu kazetu pod nazivom 'Lussy' i koju objavljuju za nezavisnu izdavačku kuću Slušaj najglasnije Zdenka Franjića. Stižu prve pohvale i brojni nastupi širom bivše Jugoslavije. Na krilima uspjeha kazete Lussy i poglavito kompilacije 'Bombardiranje New Yorka' na kojem su Messerschmitt nastupili s tri pjesme, zajedno sa Majkama, Satanom Panonskim, Kaotičnim dušama, Sköl i Machine Gunom, Messerschmitt će 1989. dospijeti u finale YURM-a (YU Rock Momenta), najvećeg festivala novih bendova bivše države. Iduće godine, 1990. objavljuju legendarni i vjerojatno svoj najlegendarniji

Top
Radio Vinkovci Live