The Babies – Not Coming Home (2005.)

The Babies pratiteljima rock 'n' rolla u regiji ne treba posebno predstavljati, ali za one koji se možda prvi put susreću s njihovim imenom, recimo da se radi o furioznom triju koji je odsvirao hrpu koncerata i dijelio scenu sa – New Bomb Turks, DKT-MC5, Nashville Pussy, The Cynics, Zeke, The Cosmic Psychos, The Dirtys, Speedball Baby, Wanda Chrome And The Leather Pharaohs, Street Walkin’ Cheetas, The Bambi Molesters, Partibrejkers… Radeći od 1997. do 2007. godine, band je bio snažno prisutan na sceni i službeno izdao dva albuma, uz mnoštvo demo snimaka. Prvi CD album pod nazivom 'The Babies',  izdan je 2003.

Prljavo kazalište – Heroj ulice (1981.)

Vraćamo se u 1981. godinu, kada je Prljavo kazalište objavilo svoj treći studijski album 'Heroj ulice', koji je obilježio istoimeni hit, te evidentni izostanak dotadašnjeg karizmatičnog vokala Davorina Bogovića. Prisjetimo se zajedno kako je Jasenko Houra odradio ulogu pjevača na 8 pjesama, među kojima su uz već spomenutog 'Heroja ulice' i 'Amerika', 'Sve gradske bitange', ‘Lupam glavom u radio’ ili ‘Široke ulice’. Materijal za ovaj album je nastao tijekom 1980. godine, osim nekoliko pjesama koje su nastale pod utjecajem Brucea Springsteena i Phila Collinsa za vrijeme snimanja. Ploča je snimljena u rujnu u Ferger studiju u Fjugesti u Švedskoj uz asistenciju prodicenta Tinija Varge, Miroslava

The Mothers Of Invention – Freak Out (1966.)

'Freak Out!' je debitantski studijski album američkog sastava The Mothers Of Invention benda kojeg je predvodio legendarni Frank Zappa. Album je objavljen 27. lipnja 1966. godine. Bio je to dvostruki LP, jedan od prvih dvostrukih albuma u povijesti rock glazbe, uz to još i debi. Snimljen je u Verve studiju i polučio je ogroman uspjeh kod publike. Iako se navodi kao rock album, njegov se koncept svodi na satiru u izvedbi njihovog prvog čovjeka Franka Zappe, čovjeka s jedinstvenom percepcijom američke pop kulture. Tako da se na njemu može naći uistinu svega, od obilja divljih bubnjarskih ritmova, protestnih pjesama (Trouble Every Day) do jednominutnih Zappinih najava,

The Rolling Stones – Sticky Fingers (1971.)

'Sticky Fingers', deveti britanski i jedaneasti američki studijski album Stonesa, nedvojbeno je jedan od ponajboljih trenutaka njihove više od pola stoljeća duge karijere. Gledano s glazbene strane, Stonesi su ovim albumom nastavili, djelomično i zaokružili svoju fazu u okviru koje su se više no klasičnom rhytam and bluesu kojeg su obožavali na početku, okrenuli i utjecajima country glazbe i akustičnom pristupu rock glazbi. Prije ovog albuma to su sjajno činili na pločama 'Beggars Banquet' (1968.) i 'Let It Bleed' (1969.), a nakon 'Sticky Fingers' njihova fascinacija nasljeđem američke glazbe vrhunac će doživjeti naredne godine u remek djelu 'Exile On Main

Iron Maiden – Dance Of Death (2003.)

'Dance Of Death' trinaesti je album Iron Maidena na kojemu se i dugogodišnji bubnjar Nico McBrain po prvi put okušao kao tekstopisac u pjesmi 'New Frontier'. Objavljen je 8. rujna 2003. godine, a snimljen je analogno na magnetnoj vrpci. Producent je kao i na prethodniku 'Brave New World' bio Kevin Shirley. Potpisnik digitalno izrađenog ovitka albuma je David Patchett. Naslovna pjesma je inspirirana završenom scenom legendarnog filma 'Sedmi pečat' Ingmara Bergmana iz 1957. godine, izvrsna 'Paschendale' je inspirirana bitkom kod Pashendalea a koje se zbila u 1. Svjetskom ratu, fantastična ' Montségur' je svoje uporište pronašla u križarskim ratovima, a Face

Sonic Youth – Goo (1990.)

Sonic Youth bili su newyorški noise band formiran 1981. godine. Okosnicu su činili autorski dio Thurston Moore (vokal i gitare), Kim Gordon (bas i vokal), Lee Renaldo (gitare) i Steve Shelley (bubanj). Nakon pet kultnih albuma, 1990. godine objavljuju legendarni album 'Goo', prvi za veliku diskografsku kuću, Geffen... Svoj desetogodišnji rad koji praktički nije rezultirao nikakvim značajnim tržišnim efektom, Sonic Youth okončavaju početkom 1990. kada raskidaju ugovor sa dotadašnjim izdavačem i prelaze u major-label Geffen Records. Ponuđeno im je niz idealnih pogodnosti koje SST i Blast First nikako nisu mogli ostvariti. Ovom prilikom su dobili potpuno odriješene ruke glede autorskih pristupa,

Tom Waits – Swordfishtrombones (1983.)

Gajde, paradni bubanj, bas bubanj ispunjen rižom, bubanj kočnica, afrički bubanj, pločasto zvono, marimba, dabuki, glas harmonika samo su neki instrumenti koje je Waits koristio tokom snimanja 'Swordfishtrombones'. Rezultat je bio neočekivano (?) dobar. Od uvodne do zaključne pjesme, Waits je, čini se, lakoćom spojio šaren dijapazon utjecaja, i svemu tomu dodao svoj specifičan autorski rukopis začinjen socijalnim i ljubavnim temama koje su nerijetko bile lišene ironije. Otvaranje albuma bilo je spektakularno. 'Underground', pjesma o beskućnicima Manhattana zvučala je kao paradni marš, a ako pročitate izjave Waitsa vezane uz pjesmu, on je to zamislio kao grupu mutanata patuljaka koja izvodi ruski

Frankie Goes To Hollywood – Welcome To The Pleasuredome (1984.)

'Welcome To The Pleasuredome' je debitantski te ujedno i najuspješniji album liverpulske pop grupe iz 80-ih, Frankie Goes To Hollywood. Najpoznatije pjesme s albuma su 'Two Tribes', naslovna 'Welcome To The Pleasuredome', vječna balada 'The Power Of Love' te ultimativni hit i kontroverzi 'Relax', koja je nedugo po izdavanju postala gej himna. Ne treba smetnuti s uma i odlične obrade pjesama 'War' grupe Tepmtations, 'Ferry' (Cross The Mersey) Gerry And The Peacemakersa te Springsteenove 'Born To Run'. Band je u doba izdanja albuma 'Welcome To The Pleasuredome' djelovao u idućoj postavi: Holly Johnson (vokal), Paul Rutherford (prateći vokal), Brian Nas (Gitara), Mark O'Toole

The Prodigy – The Fat Of The Land (1997.)

Jedna od najvećih svjetskih koncertnih atrakcija i prema mnogima jedna od najboljih elektronskih grupa u povijesti, The Prodigy, 30. lipnja 1997. godine objavila je album “The Fat of the Land”. Prema mnogima je ovo jedan od najboljih, ako ne i najbolji album Prodigyja na kojem se po prvi put pojavljuje s vokalom Keith Flint (prije je bio samo plesač), koji je sve do danas redovni član benda i bez kojega ovu grupu ne možemo ni zamisliti. Glavna okosnica i osnivač benda je Liam Howlett koji je bio i producent ovog albuma, dok je Maxim Reality radio na dvije, a Keith na

Pet Shop Boys – Introspective (1988.)

Treći album Pet Shop Boysa i njihov drugi najprodavaniji (poslije 'Very' iz 1993.). Objavljen samo godinu dana nakon velikog uspjeha ploče 'Actually' i singla 'Always On My Mind' koji je objavljen u međuvremenu. Iako se radi o izrazito plesnoj ploči, 'Introspective' je donio duboko introspektivne tekstove, odatle i naziv. Na njemu se nalazi znalački orkestrirana 'Left To My Own Devices (Trevor Horn)', veliki hit 'Domino Dancing' nastao pod utjecajem tada popularnih latino stilizacija, zatim verzija pjesme 'I’m Not Scared' koju su Neil Tennant i Chris Lowe prethodno napisali za Patsy Kensit i njezin bend Eighth Wonder, te dva covera 'It’s Alright'

Top
Radio Vinkovci Live