The Cure – Disintegration (1989.)

Album koji je bio Robert Smithov srednji prst smjeru kretanja u kojem nije vidio sebe ni The Cure. Neočekivani uspjeh singlova sa albuma 'Head On the Door' i 'Kiss Me, Kiss Me Kiss Me', naglo otvaranje američkog tržišta i skidanje tog, mračnog, gotičkog taga nekome poput Robert Smitha koji je izvorna definicija goticizma, kao glazbenog pokreta ali i načina življenja, vodilo ka još jednoj tragičnoj glazbenoj priči u kojoj umjetnička i kreativna magma ne može izdržati pritisak popularnosti. Povlačenje u studio i potezanje za brdima halucinogena izgleda da je bilo jedino rješenje. Dodatnu tenziju stvarao je i Smithov ulazak u

Talking Heads – Little Creatures (1985.)

Šesti studijski album grupe Talking Heads, objavljen 1985. godine, otvorio je novo poglavlje u njihovoj karijeri - s jedne strane obilježeno pamtljivim refrenima ranih MTV hitova 'And She Was' i 'Road To Nowhere', a na drugoj strani uokvireno sve većim Byrneovim zanimanjem za glazbu iz tzv. trećeg svijeta. Zapadnoafrički ritam u pjesmi 'Lady Don't Mind' mogao je nepogrešivo identificirati svaki poklonik King Sunny Adea, no rijetki su bili world music freakovi koji su već prije dva desetljeća uočili kako se južnjački gospel intro iz 'Road To Nowhere' pretapa u zarazni ritam meksičke cumbie. Paul Simon morao je barem triput dnevno

The Sisters Of Mercy – Floodland (1987.)

Uvevši pod ime The Sisters Of Mercy Patriciau Morrison (bivšu članicu grupe The Gun Club) s kojom je godinu dana ranije surađivao u projektu The Sisterhood, Andrew Eldritch epskim singlom 'This Corrosion' (7. mjesto UK charta te najavljujući novi album grupe, s 'Torch' i 'Colours' na B strani) predstavlja sljedeću reinkarnaciju The Sisters Of Mercy. Singl za kojega su u londonskom Docklandsu snimili vrlo efektivan prateći kišni video spot te u kojem gostuje četrdesetočlani mješoviti njujorški crkveni zbor producirao je svjetski poznati producent Jim Steinman (poznat po suradnji s Meat Loafom, Bonnie Tyler, Air Supply i Def Leppard između ostalih)

The Cult – Love (1985.)

Jedan od uobičajenih i nažalost čestih nesporazuma kada je u pitanju britanski sastav The Cult leži u njihovoj klasifikaciji. Iako su od druge polovice osamdesetih svoj zvuk poprilično energizirali, približivši ga donekle nekim prizemnijim trendovima poput hard rocka, pa i heavy metlala, izvorna polazišta The Culta leže na sasvim drugačijim koordinatama. Sastav je osnovan 1983. u Bradfordu, zapadni Yorkshire, a u tim su pionirskim danima nastupali pod imenom Death Cult, što je jasna referenca na prethodni bend dvojice ključnih članova, Iana Astburyja i Billa Duffyja, Southern Death Cult. Godine 1984. snimaju svoj prvi, relativno nezapaženi album 'Dreamtime', no zato već iduće 1985. objavljuju svoje kultno ostvarenje

PiL – Album (1986.)

John Lydon osnovao je PiL 1978. godine, nakon što je propao pokušaj Richarda Bransona, vlasnika Virgin Recordsa, da ga instalira kao pjevača američke skupine Devo. Prvi album 'First Issue' predstavio ih je kao grupu duboko uronjenu u dub reggae, s reskim zvukom gitare (kojeg je kasnije bez imalo kamufliranja 'maznuo' The Edge i tako stvorio U2 zvuk) te s prepoznatljivim nervozno-paranoidnim Lydonovim vokalom. Nakon drugog albuma 'Metal Box' Lydon se medijski uspješno odmaknuo od tereta prošlosti zvanog Sex Pistols, dobio je novu publiku, prihvatio post-punk kritičarsku ladicu i na prvoj američkoj turneji izazivao verbalne i fizičke sukobe s fanovima, glazbenicima,

Messerschmitt – Foxxin’ (1990.)

Grupa Messsershmitt  oformljena je u Puli krajem 1987. na inicijativu Mire Kusačića. Nakon napornih proba i formiranja prvih pjesama, grupa 1988. u Žminju snima prvu kazetu pod nazivom 'Lussy' i koju objavljuju za nezavisnu izdavačku kuću Slušaj najglasnije Zdenka Franjića. Stižu prve pohvale i brojni nastupi širom bivše Jugoslavije. Na krilima uspjeha kazete Lussy i poglavito kompilacije 'Bombardiranje New Yorka' na kojem su Messerschmitt nastupili s tri pjesme, zajedno sa Majkama, Satanom Panonskim, Kaotičnim dušama, Sköl i Machine Gunom, Messerschmitt će 1989. dospijeti u finale YURM-a (YU Rock Momenta), najvećeg festivala novih bendova bivše države. Iduće godine, 1990. objavljuju legendarni i vjerojatno svoj najlegendarniji

The Real Kids – The Real Kids (1977.)

Ime bostonske garage-punk skupine The Real Kids veže se uz ime Johna Felicea. Sljedbenik The Velvet Underground ideje, i prijatelj Jonathana Richmana svoju glazbeničku karijeru započinje upravo s Richmanom, pa se njegovo ime spominje i kao originalnog člana kultnih The Modern Loversa. Nedugo zatim Felice će 1972. osnovati band koji će se zvati The Real Kids a originalnu su postavu, osim Felicea na mjestu pjevača i gitariste, činili Rick Coraccio na basu, Steve Davidson na gitari i Norman Bloom na bubnju. Fascinacija arhaičnih rock 'n' rollom Chucka Berryja, Buddyja Hollyja i Eddie Cohrana obilježit će to rano razdoblje djelovanja The Real

Colosseum – Colosseum Live (1971.)

Sasvim adekvatno parafraziranje one poznate Balaševićeve, 'Al se nekad dobro jelo baš', glasilo bi u većini slučajeva podsjećanja na sedamdesete godine: 'Al se nekad dobro sviralo baš'. Koliko god da su bile plodonosne, sedamdesete su godine ujedno bile i zahtjevne u smislu osmišljavanja novih glazbenih izražaja, ali i samog sviranja koje je zahtijevalo poznavanje više od dva-tri akorda s kojima se danas 'ponosi' većina grupa. Biti bačen u glazbenu arenu toga vremena podrazumijevalo je stanovito glazbeno iskustvo, većinom iskovano kroz sviranje blues shema i bezbroj svirki u živo nakon kojih bi ili ostajao sa štitom ili bio iznesen na njemu. Zašto blues? Pa zato što je

Animatori – Anđeli nas zovu da im skinemo krila (1983.)

Animatori su zagrebački rock sastav osnovan 1980. godine kojega su formirali Krešimir Blažević, Andro Purtić, Vatroslav Markušić i Tomislav Brezičević - Toco. Povijest sastava seže još iz 1977. godine kada Krešo iz rodnog Slavonskog Broda dolazi na studij u Zagreb te se pridružuje simfo rock sastavu Animatori. Oni ubrzo prestaju sa radom, dok Krešo nakon tri godine osniva istoimeni sastav ali s posve drugačijim novim zvukom. Prvi ozbiljniji nastup imali su na subotičkomu omladinskom festivalu 1982. godine kada su nastupili u finalu i uz jaku konkurenciju, sastave Xenia, La Fortunjeros i U škripcu, osvojili su drugo mjesto. Prije toga su bili potpuno anonimni, a mnoge su

The Doors – Morrison Hotel (1970.)

Vrata simboliziraju mjesto prijelaza između dva stanja, između dvaju svjetova, između poznatog i nepoznatog, svjetlosti i tmine, bogatstva i bijede. Vrata imaju i psihološko značenje, jer ne samo da označavaju prolaz, već nas pozivaju da ga prijeđemo i krenemo na putovanje prema obećavajućem i nepredvidivom onkraju... Morrison Hotel je peti po redu album grupe The Doors, album u kojem su se na velika vrata vratili korijenima obilježenim teškim i 'zločesto-tamnim' zvukom. Ovim su uratkom na kojem je u potpunosti došla do izražaja nedvojbena dinamična interakcija između svih članova benda - opet su se čvrsto vratili u sedlo prevrtljivog rock rodea. Fotografija

Top
Radio Vinkovci Live