Bruce Springsteen – Darkness On The Edge Of Town (1978.)

Četvrti album Brucea Springsteena možda ponajbolje svjedoči o tom spletu iskrenosti, srčanosti i upornosti tako karakterističnom za njegov rad. I to dobrim dijelom već samim time što 'Darkness on the Edge of Town' zapravo i nije četvrti, već njegov peti album. Odnosno, četvrti je samo zato što je pravog četvrtog preskočio… Naime, nakon što je s remek-djelom 'Born to Run' napokon – umalo prekasno – opravdao sva očekivanja i ulaganja u sebe te usput u Jonu Landauu pronašao novog producenta i savjetnika, došlo je do raskida suradnje s Mikeom Appelom, koji je do tada držao sve konce Springsteenove karijere u svojim

Simply Red – 25 Greatest Hits (2008.)

Peti po redu album hitova britanske pop/soul grupe Simply Red svojim naslovom 25 simbolizira dvije stvari. Prvo, 25 godina od osnutka benda, i drugo, broj pjesama koje se na njemu nalaze. Dodatak The Greatest Hits tu je kako ne bi došlo do zabune o kakvom je izdanju riječ, ako neupućeni naletite na njega među mnoštvom noviteta i greatest hits albuma koje se u dućanima nosača zvuka nalaze. Ovim izdanjem Mick Hucknall zaokružuje djelovanje grupe te se smatrao ujedno i posljednjim izdanjem koje smo od benda trebali dobiti. Godine 2012. krenuli su na svoju oproštajno – rođendansku turneju, kojom su, baš kao

Massive Attack – Blue Lines (1991.)

Blue Lines je izdan 1991. godine. Međutim, ako stvarno želimo ispričati priču o njemu, trebamo se vratiti u Bristol skroz u '50–te i '60-te. U to su se vrijeme dogodili veliki imigracijski valovi koji su ga pretvorili u jedan od etnički najraznolikijih i najmultikulturalnijih gradova Velike Britanije, svojevrsni engleski melting pot. Kao što to obično biva, kad dođu ljudi s njima dođe i njihova glazba i bilo je samo pitanje vremena kada će se ta 'imigrantska' glazba stopiti s 'domaćom' u nešto novo. Upravo to se i počelo događati krajem '80-tih, u vrijeme kada je klupska underground scena cvjetala diljem Velike Britanije, označavajući veliki

Bijelo dugme – Kad bi bio bijelo dugme (1974.)

Debitantski album Bijelog Dugmeta doživio je još jedno remasteriranje. Nakon onog iz 2004. koje je poslužilo kao svojevrstan uvod u povratničku turneju upitne uspješnosti, ovoga puta album je remasteriran u londonskom studiju Abbey Road, što bi vjerojatno samo po sebi trebalo dati neku dodatnu vrijednost ovom inače spartanskom izdanju koje, uz originalnih šest pjesama, ne nudi apsolutno ništa novog, osim ponešto čišćeg zvuka i gomile nostalgije. Čak je i kartonski omot napravljen tako da imitira originalno izdanje te je, pored slika članova benda u stilu razdoblja i popisa pjesama s A i B strane, samo potrebno zamisliti otprilike četiri puta

Boa – Boa (1981.)

Pod utjecajem glazbenih pravaca art rocka, funka i novog romantizma, zagrebački sastav Boa osnovan je 1979. godine. Pripreme za izlazak u javnost trajale su dugo. Još 1974. godine krajem osnovnog i početkom srednjoškolskog obrazovanja Puljiz i Remenarić, pored bavljenja klasičnom glazbom, a pod utjecajem sastava Yes, King Crimson, Genesis, David Bowie, Roxy Music, Peter Gabriel i dr. (dio snimaka nastalih u tom ranom razdoblju grupe objavljen kao bonus CD posljednjeg albuma Dok glazba traje), počinju sve više eksperimentirati i s drugim stilovima. Postavi se pridružuje prijatelj iz škole i kvarta (Maksimir) Igor Šoštarić te su u raznim postavama djelovali od 1977. do

The Police – Ghost In The Machine (1981.)

Tamni omot na kojem se nalaze crvene kompjuterske digitalne brojke naslućivale su o mogućoj promijeni zvuka The Police. Došlo je vrijeme kibernetike, novih pogleda na proizvodnju glazbe, pa su i Sting & co. pribjegli ne tako očitim promjenama kako bi se to zaključilo po dizajnu omota. Štoviše, ovdje je 'Bog i batina' još više naglasio svoju diktaturu - Summersu nije dozvolio gotovo više nikakvih egzibicija, njegova gitara je potpuno u drugom planu i više ne služi kao atmosferski dekor koji je imao na prethodnim albumima. Šturo, gotovo programirano korištenje gitarističkog zvuka, te tek poneki interesantan trenutak je sve što je

Grace Jones – Nightclubbing (1981.)

S jednom od najboljih ritam sekcija na svijetu, bubnjarom Sly Dunbareom i basistom Robbiem Shakespeareom, Grace Jones je nakon obrada 'Love Is The Drug' (Roxy Music), 'Private Life' (Pretenders) i 'She’s Lost Control' (Joy Division) s albuma 'Warm Leatherette (1980.) ponovno se iskrcala na Bahame gdje je ista ekipa, predvođena Chrisom Blackwellom, snimila antologijski album 'Nightclubbing' (1981.). Izbor pjesama bio je neobičan, u rasponu od pravog plesnog zgoditka 'Pull Up The Bumper' preko 'Walking In The Rain' iz repertoara australskog new wave sastava Flash And The Pan, obrada 'Demolition Man' (The Police) i 'Nightclubbing' (Iggy Pop / David Bowie) do

Los Lobos – Kiko (1992.)

Od 'samo još jednog benda iz istočnog Los Angelesa' za 'svadbe i sprovode', rekao bi Bregović, do statusa jednog od svirački najcjenjenijih, najuglednijih i najštovanijih američkih sastava, Los Lobos odradili su tisuće i tisuće koncerata, među ostalim i prije sedam godina u Zagrebu. Iako su pred oči i uši šire javnosti iskočili tek 1984. s antologijskim albumom 'How Will The Wolf Survive', povijest Los Lobosa seže sve do 1973. kada David Hidalgo, Louie Perez, Cesar Rosas i Conrad Lozano u srednjoj školi Garfield High u istočnom Los Angelesu osnivaju bend s kojim počinju svirati po lokalnim restoranima, vjenčanjima i tulumima. Umjesto oružjem

Nick Cave And The Bad Seeds – Henry’s Dream (1992.)

Crnim humorom i sarkazmom ispunjen najavni singl 'Jack The Ripper' uoči Nove godine 1992. navijestio je novu Caveovu fazu - album 'Henry's Dream' pun ludih i čudnih priča o različitim nesvakidašnjim, perifernim osobama i njihovim događajima koje je Cave opisao preko prizme vlastite pripovijetke. Na ovom albumu nije nastavljeno pročišćenje duha i tema koje je najavio albumom 'Good Son', ali je sva pripovjedačka iskustva sročio u intrigantnu zbirku koja bi mogla odlično poslužiti kao predložak raznim dramama, trilerima, hororima i krimi filmovima. Poučen iskustvom rada na filmu 'The Ghosts Of Civil Dead', Cave je sklopio niz događaja idealnih za djela Jim Jarmuscha

Fastway – Fastway (1984.)

Nakon završetka turneje koja je pratila album 'Iron Fist' iz 1982. godine legendarnih Motörheada i nakon razmirica koji je 'Fast' Eddie imao sa Lemmyjem, gitarist Clarke napušta matičnu grupu i zajedno s bubnjarom grupe Humble Pie Jerryjem Shirleyem i anonimnim pjevačem Daveom Kingom (za kojeg se govorilo kako je klon Roberta Planta) 1983. godine formira svoj slijedeći band nazvan Fastway. Još iste godine objavljuju svoj istoimeni debi kojega je producirao Eddie Kramer  a kojega su objavili za CBS / Columbiu. Na njemu se našlo deset novih skladbi, u kojima nikako ne smijemo tražiti Motörhead prizvuke, budući je album 'Fastway' postao najboljim

Top
Radio Vinkovci Live