Europska regulativa prepolovila hrvatsku proizvodnju plastičnih vrećica

0
86

“Umjesto zabrana treba nam učinkovit sustav reciklaže”, kažu iz Hrvatske gospodarske komore. Hrvatski proizvođači plastičnih vrećica su u svom poslovanju itekako osjetili posljedice višegodišnjeg nastojanja Europske unije da smanji njihovu uporabu. Slabija potražnja prepolovila im je proizvodnju koja većinom ide u izvoz i natjerala ih da se okrenu alternativnim proizvodima poput biorazgradivih i papirnatih vrećica.
No, mnogi od njih smatraju da je cijela priča o biorazgradivoj plastici i vrećicama potaknuta ekonomskim, a ne ekološkim razlozima i za to nude konkretnu argumentaciju. Danijel Drčić, direktor tvrtke Optiplast iz Odre i član vijeća Udruženja industrije i gume HGK, objašnjava da je europska regulativa već odavno tektonski poremetila tržište, a nova obveza naplate plastičnih vrećica debljine od 15 do 50 mikrona koja je stupila na snagu s početkom godine dodatno će smanjiti proizvodnju.

Drčić naglašava da problem nije u plastičnim vrećicama, već u nepostojanju kvalitetnog sustava sortiranja i zbrinjavanja otpada. Referirao se na znanstvenu studiju provedenu za dansko ministarstvo zaštite okoliša koja je jasno pokazala da su polietilenske vrećice koje se mogu reciklirati daleko najbolje rješenje što se tiče ekologije. “Papirnate vrećice su promašaj jer za jednu tonu papira treba 3,5 tona drveta, do 15.000 litara vode i 4.300 kW struje, tako da i tu pričamo o ozbiljnom utjecaju na okoliš. Uostalom, vi ne možete meso ili ribu pakirati u papir, potrebna vam je plastična folija. U biorazgradivim vrećicama je tek 30 do 40 posto biomaterijala, a ostatak je isti po sastavu kao i klasična vrećica, na bazi nafte”, izjavio je Drčić i dodao kako je problem što zakone pišu ljudi koji ne razumiju problematiku ili su vođeni partikularnim ekonomskim interesima pod krinkom brige za okoliš.

“Ključna poruka je da nam treba kvalitetnije sustav sortiranja, prikupljanja i reciklaže. Polietilenske vrećice nisu štetne ni za korisnike ni za okoliš ako se kvalitetno recikliraju. Uostalom, one na odlagalištima otpada zauzimaju tek 0,03 posto ukupnog udjela, a gdje je ostali otpad poput višeslojne ambalaže (kaširane) ili pelena koji se ne može reciklirati. O tome se ne priča, a puno je veća ekološka prijetnja”, izjavio je Drčić koji smatra kako ni subvencioniranje skupljanja vrećica po uzoru na PET ambalažu ne bi donijelo značajnije promjene po pitanju zbrinjavanja i reciklaže. “Ne vjerujem da bi to donijelo veće pomake jer bi se radilo o zanemarivim iznosima koji ljude vjerojatno ne bi motivirale da se potrude sortirati”, zaključuje.

Regulatorne promjene u zadnjih nekoliko godina donijele su dosta turbulencija na tržištu plastike, svi poduzetnici u toj branši moraju pratiti zakone i na vrijeme se prilagođavati potrebama tržišta. Oni koji to uspiju će profitirati, a da su domaći proizvođači itekako otporni pokazuju brojke. Industrija plastike u Hrvatskoj jedna je od branši s najvećim kontinuiranim rastom. Proizvodnja je čak 70 posto veća u odnosu na predratnu 1990. godinu i dvostruko veća nego prije krize.