Omraženi čovjek Hollywooda se vratio iza kamere s filmom koji osvaja toplom pričom, ali i najbrutalnijim prikazom rata još od uvodne scene Spašavajući vojnika Ryana…
Ratovi su uvijek bila omiljena inspiracija za filmove, a posebno istinite priče o herojima i djelima koje su činili, jer u ratovima i nesrećama se vidi tko je stvarni heroj a tko je samo jak na riječima. U skupinu heroja spada i Desmond Dess, američki vojnik iz Drugog svjetskog rata kojemu osobna uvjerenja nisu dopuštala sa uzme oružje u ruke, ali ga to nije spriječilo da se kao medicinar bori rame uz rame s ostalim vojnicima na jednom od najgorih ratišta – Okinawi. Impresivnu, ali i inspirativnu priču o Dossu (Andrew Garfield), jedinom vojniku koji je dobio Medalju časti bez da je ispalio iti jedan metak a pri tom je samo u jednoj noći spasio 75 života, donosi novi film povratnika iza kamere Mela Gibsona – prateći život Dossa od mladih dana sve do krvave bitke na Pacifiku.
Greben spašenih tako donosi priču o pacifistu koji se nađe usred brutalnosti rata, a sva brutalnost rata je tako vjerno prikazana. Još od vremena uvodne scene Spašavajući vojnika Ryana na ekranu nije bilo ovako brutalnih scena rata. Krv i dijelovi tijela lete na sve strane, pa ovaj film definitivno nije za one slabijeg želuca. Ali, rat je baš takav- brutalan. Pročitao sam neke kritike u kojima se ismijava Gibson zbog toga što donosi film o pacifistu, a veliča rat, ali ja se ne bih s tim složio. Dapače, mislim da je Gibson donio savršenu kombinaciju prikazavši čovjeka koji ne želi uzeti oružje u ruke i koji se nađe usred rata koji je tako svirep, brutalan i koji ne bira žrtve. I nema nikakvog veličanja rata, Gibson samo pokazuje stvari kakve jesu – u ratu nema milosti, i nema biranja hoće li poginuti pozitivac ili negativac.
Film se inače može podijeliti u dva dijela – prvi dramski s jako puno elemenata komedije, i drugi ratni. Dva dijela filma ne mogu biti različitija ali opet jedan bez drugog ne mogu funkcionirati. Prvi dio, koji se ljubiteljima akcije vjerojatno neće svidjeti, je izuzetno važan kako bi nas upoznao sa Dossom, i kako bi nam taj lik prirastao srcu tako da nam je u trenutku kada se nađe na ratištu stalo do njega. I Gibson u tome i uspijeva, jer koliko god lik Dossa u prvom dijelu bio komično smiješan, pa čak i izgledao u trenucima polu retardiran u rangu Forresta Gumpa, ne moguće je ne osjetiti simpatije prema njemu – pogotovo u trenucima kada čvrsto stane radi svojih uvjerenja, čak i pod prijetnju zatvora.
A u trenutku kada se vojnici nađu u borbi za Hacksaw Ridge počinje prava spektakularna akcija koja se unatoč tome što traje preko sat vremena filma gleda doslovno u jednom dahu. Na predstavi na kojoj sam bio u prvom dijelu se čuo smijeh, jer film ima odličan humor, i povremeni komentari, ali jednom kada je počela akcija više se nije čula ni muha! Gibson se već dokazao u režiji ratnih scena, pa su i ove očekivano odlične ali i brutalnije nego ikada prije. I slow motion kamera, kao i nemirna kamera, se u njih tako dobro uklapaju!
Andrew Garfield je u ovom filmu u najboljoj ulozi karijere, i kada se na kraju filma prikažu dijelovi intervjua sa stvarnim Dossom, ne moguće je ne biti impresioniran kako je skinuo naglasak i mimiku stvarnog heroja! Greben spašenih se stvarno može pohvaliti odličnim glumačkim izvedbama – počevši od Huga Weavinga u ulozi Dossova oca alkoholičara, preko Vincea Vaughna koji je također impresivan u ulozi sadističkog narednika, do Terese Palmer u ulozi Dossove životne ljubavi.
Palmer i Garfield kao ljubavni par posebno osvajaju srce gledatelja, ali ostaje dojam nedovršene priče – kao da je film trajao puno duže nego što je prvotno planiran pa je kraćen. Jer iako je njihova veza centralni dio prvog dijela filma, u drugom dijelu se više i ne spominje i fali neka scena na samom kraju. Kada sam se već dotaknuo nedostataka filma, iako ih je teško nazvati nedostacima u pravom smislu te riječi, nemoguće je ne primijetiti određena ponavljanja, kao npr. kada nekog lika prvi metak pogodi u kacigu, izbije mu je s glave, da bi mu odmah idući metak prosvirao glavu.
Srećom, ovaj film je izbjegao potencijalno najveću grešku – forsiranje religije. Ukoliko niste vjernik, ne trebate se bojati jer se vjera u niti jednom trenutku ne forsira. Glavni junak neće držati propovjedi zašto treba vjerovati u Boga, već će samo biti uporan i čvrst u svojim uvjerenjima, a to je nešto što treba respektirati bez obzira bili osobno vjernik ili ne.
Greben spašenih je u konačnici izuzetno napet i emocionalan film sa toplom pričom u prvom dijelu, kao i savršenim prikazom svih brutalnosti rata u drugom dijelu. Uz odlične glumačke izvedbe predvođene bivšim Spidermanom, Andrewom Garfieldom, ovaj film ne forsira glavnog lika kao heroja već vam donosi ‘običnog’ čovjeka koji gledatelju brzo priraste uz srce i prema kojemu na kraju možemo osjećati samo respekt. Greben spašenih je film koji se itekako isplati pogledati! [LoneWolf, 2016]
Izdavač: Blitz film i video, 2017.
