Marijan iz Ilače odlučio je ostati u svom selu

0
2598

U vremenu u kojem mladi Slavonci s cijelim obiteljima napuštaju svoje domove i odlaze u potragu za boljim životom izvan granica Hrvatske, postoje i oni koji svojom vizijom o boljoj budućnosti nastoje nešto promijeniti i osigurati bolji život u svom rodnom kraju. Takva je priča i mladog Slavonca Marijana Balića iz Ilače, u poljoprivrednim krugovima poznatog po proizvodnji češnjaka. Marijanovi počeci, kako životni, tako i poslovni nisu bili nimalo laki. Obitelj Balić bavi se poljoprivredom dugi niz godina, na 30 hektara zemljišta i prije rata sadili su ratarske kulture. Agresija na Hrvatsku i odlazak mnogih Ilačana u izbjeglištvo, kao i obitelji Balić, prekinula je proizvodnju na dugih sedam i pol godina. Boravak u izbjeglištvu, najprije u Klanjcu, zatim kratko u Sloveniji, a naposljetku u prognaničkom hotelu u Kumrovcu u kojem su živjeli od 1991. do 1998., samo je osnažio želju za povratkom u Ilaču, prvenstveno njegovih roditelja, a zatim i njega i njegovih dvojice braće. Došavši natrag u gotovo razrušenu Ilaču, Marijanova obitelj morala je krenuti ispočetka. Naime, vratili su se u praznu kuću na opljačkano imanje. Marijan ističe kako se već duže vremena bavi poljoprivredom, prvotno pomažući roditeljima, da bi od 2010. godine sam preuzeo obiteljsko gospodarstvo.

Iako je tijekom studentskih dana često dvojio između povratka u Ilaču i bavljenja poljoprivredom ili ostanka u Zagrebu i prihvaćanja posla u struci, danas kaže ne bi se nikada mijenjao za neki drugi posao. S diplomom Ekonomskog fakulteta i ambicijom kakvu Marijan posjeduje, mogao je vrlo lako pronaći posao u Zagrebu, no ljubav prema poljoprivredi ipak je bila jača. „Preuzeo sam imanje sa željom da unesem promjene u dotadašnju proizvodnju koja nije obećavala sigurnu budućnost. Podizanjem 320 četvornih metara plastenika u kojem sam krenuo s uzgojem salate i rajčice, napravio sam određeni zaokret u proizvodnji s ratarstva u povrtlarstvo. Na otvorenom sam pokušavao uzgojiti i ostalo povrće, međutim sve su to bili pokušaji koji su bili samo dobra škola, ali i pokušaji koji su me očvrsnuli u poslu i viziji što dalje. Danas se bavim ratarstvom kako bi zadovoljio pravila plodoreda, uzgajajući pivarski ječam uljanu repicu, kukuruz, soju i na kraju, naravno češnjak“, priča Marijan. S obzirom da se do obradivih površina teško dolazi, privatnih je zemljišta malo, a na državna se dugo čeka, proizvodnja se i dalje odvija na 30 hektara. Zanimljivo je da kroz godinu u OPG-u Balić radi i do 30 sezonskih radnika, a imaju i pet zaposlenih, jer posao oko češnjaka prilično je zahtjevan i potrebna je mnogobrojna radna snaga kako bi se svi poslovi obavili na vrijeme. „Sama ideja o uzgoju češnjaka došla je sasvim slučajno. Potaknuo me je prije nekoliko godina razgovor s jednim gospodinom iz Češke. Došavši kući, proučio sam situaciju na domaćem tržištu, koje je preplavio uvozni češnjak iz Kine, a domaći je gotovo u potpunosti nestao, te se s jasnom vizijom i ljubavi prema izazovima, upustio u proizvodnju češnjaka, zasadivši prve godine 200 kilograma sadnog materijala, da bi u konačnici kilaža porasla na 15 tisuća kilograma. Od izazova to je postao posao, od ljubavi prema poljoprivredi to je postao način života.

Planova za budućnost je mnogo, prvenstveno zadržavanje kvalitete, te zaokruživanje proizvodnje kroz cijelu godinu”, ističe Marijan Balić. Mišljenja je da za poljoprivredu dolaze bolji dani jer čovjek mora jesti, a ne mora recimo ići kazalište. „Velika greška se dogodila ulaskom u EU. Poljoprivreda nije bila spremna, izgubili smo dosta godina zbog nereda i neorganiziranosti, koji su vladali prije i koji su nastali nakon ulaska u EU. Naravno, tu je bio i katastrofalan odnos politike prema poljoprivredi. Danas teško možemo konkurirati uvoznom proizvodu, ako govorimo o cijeni. Kvaliteta je već druga priča i tu se trebamo pozicionirati, kada se uspoređujemo s robom iz uvoza. Bit će bolje, siguran sam. Poljoprivreda se napokon počinje tretirati kao jedna od glavnih grana razvoja Hrvatske“, napominje. Da se upornost isplati, dokaz je i nedavno sklopljen posao s velikim trgovačkim lancem Lidlom, za koji je Marijan postao glavni dobavljač domaćeg češnjaka. Takva suradnja vjetar je u leđa mladom poljoprivredniku iz Ilače, jer pronaći stalno tržište, možda je i najteži dio posla u današnjoj poljoprivrednoj proizvodnji. „Ispuniti zahtjeve velikog trgovačkog lanca nije bilo lako. Međutim u svojoj proizvodnji i planovima uvijek podižem visoko ljestvicu pa je suradnja s takvim lancem samo rezultat toga. Partnerski odnos uvelike određuje budući smjer našeg poslovanja. Poznati uvjeti, korektan odnos i uvažavanje dovoljni su preduvjeti za nastavak suradnje“, naglašava Marijan. Na kraju, „Kralja češnjaka“ iz Ilače pitali smo da udijeli pokoji savjet poljoprivrednicima, naročito onim mladima, koji bi se željeli baviti određenom poljoprivrednom proizvodnjom i ostati u svom mjestu, bez obzira koliko privlačna se činili neka druga mogućnost. „Moj savjet za mlade je da ne odustaju od svojih vizija i onda budu nesretni cijeliživot. Neka budu uporni. Bit će padova za koje nećete vjerovati da vam se mogu dogoditi, ali upornost i na kraju ljubav prema poslu koji radite, pomoći će u svakoj situaciji. Za sve postoji rješenje i nema, ne mogu. Ne ostavljajte polja koja su vas othranila“, zaključuje Marijan.