Očuvanje uspomene na jednog od velikana

0
227

Da Grad Vinkovci brine o svojim velikanima i očuvanju uspomene na njih, pokazuje obnova spomenika Matiji Antunu Reljkoviću na vinkovačkom gradskom groblju. Ovo grobno obilježje ima visoku kulturno-povijesnu, estetsku i umjetničku vrijednost, a obnova obuhvaća čišćenje nadgrobnog spomenika od bijelog kamena, obnovu postojećih slova na spomeniku, čišćenje i uređenje okolnog popločenja te brušenje i bojanje ograde.

Nakon prijenosa posmrtnih ostataka bana Šokčevića iz Beča u Vinkovce i postavljanja spomenika našem banu, postavljanja spomenika Ivanu Kozarcu uz Bosut, izrade nove biste Josipa Runjanina, Reljković je sljedeći vinkovački velikan kojemu se grad na ovaj način želi odužiti za sve ono što je učinio za naš grad.

Cilj je i očuvanje uspomene i sjećanja na sve one Vinkovčane koji su nam svojim djelovanjem dali primjer koji treba slijediti. Grad će i u budućnosti nastaviti voditi brigu o posljednjim počivalištima naših velikana na vinkovačkom groblju, ali i raditi na promociji njihove ostavštine.

Matija Antun Reljković, poznati pisac po kojemu vinkovačka Gimnazija nosi ime, rodom je Slavonac iz posavskog sela, bio je sin graničarskoga časnika, a to je karijera koju je i sam izabrao. Počeo je kao običan vojnik i u vojsci stekao čin kapetana. U Njemačkoj je bio u zarobljeništvu gdje se bacio na čitanje francuskih i njemačkih racionalističkih i prosvjetiteljskih pisaca. Vojnog života se ubrzo zasitio i povukao se u mirovinu. Umro je u Vinkovcima.

Izuzetno je utjecajan pisac, poslije Kačića najznačajniji hrvatski autor 18. stoljeća, čija se djelatnost odrazila na više polja: jezikoslovnoj, didaktičnoj, praktično-prosvjetnoj. Pisac je hibridne poligrafije mudrosnica “Nek je svašta iliti sabranje pametnih ričih”., gramatike s elementarnim rječnikom, no, najvažniji mu je ostvarenje didaktični spjev, pučkoprosvjetnog karaktera “Satir iliti divlji čovik” prožet duhom racionalizma i moralnih savjeta za obnovu gospodarstva i ostvarenje europski uljuđenoga života u Slavoniji u kojoj je još vladalo tursko nasljeđe orijentalne zapuštenosti i nemara. Otprilike u to vrijeme je preveo Pančatantru.