Od Neudorfa do Vinkovačkog Novog Sela: Vlakom bez voznog reda u novi zavičaj

0
55

Dok su jedni odlazili na put bez povratka u nepoznato, nakon završetka rata u nekadašnji Neudorf  krajem ljeta i početkom jeseni doseljavali su se novi stanovnici. Na području Slavonije, Baranje, Banata, Bačke i Srijema iseljena gotovo čitava sela u kojima su živjeli  tzv.  podunavski Nijemci ili Švabe kako su ih nazivali. Nova vlast započela je s organiziranim doseljavanjem, planskom kolonizacijom, stanovnika iz tzv. pasivnih, prenapučenih krajeva Dalmatinske Zagore, nekih manjih otoka, Like, Banovine, Korduna, Gornje Podravine i Hrvatskog Zagorja. Cijele obitelji napustile su stari kraj i naselile su se u napuštene kuće i na poljoprivredne posjede  iseljenih Nijemaca. Vlakom bez voznoga reda s nešto malo potrebnih stvari naselili su se novi stanovnici u nekadašnji Neudorf koji se od tada pa nadalje nazivao Vinkovačko Novo Selo. Do 1953. godine postojalo je kao samostalno naselje, a  novim administrativnim ustrojem postalo je sastavnim dijelom odnosno jednim od kvartova Vinkovaca.

Kada su se prvi kolonisti naselili 1946. godine, naselje je imalo oko 15 ulica. Kuće nisu bile oštećene a u većini je ostao namještaj i pokućstvo. Znatno je bila oštećena evangelička crkva, posebno njezin toranj.

Većina ulica dobila je nove nazive, a kod nekih poput, Hauptstrasse, Schulgasse, Friedhofgasse i drugih samo je izvršeno prevođenje imena na hrvatski jezik. Odmah po doseljenju bila je utemeljena lokalna samouprava koja se bavila pitanjima dodjele kuća i okućnica zatim zemlje u seoskom ataru te korištenjem seoskih pašnjaka, uređenjem  cesta, organizacijom škole i osnutkom seljačke radne zadruge u koju su se mogli uključiti kolonisti i ostali agrarni interesenti koji su agrarnom reformom dobili zemlju. Većina kolonista dobila je u različitim dijelovima seoskog atara oko 7 – 9, a nešto manji broj oko 2 jutra obradivih površina.

Prema dostupnim podacima i arhivskoj građi koja se nalazi pohranjena u Arhivskom sabirnom  centru u Vinkovcima u Novom  Selu je ostalo živjeti oko 40 – 50  stanovnika, a  doselilo se oko 254 obitelji s oko 1000 stanovnika.

Iz Dalmatinske Zagore doselile su se 122 obitelji koje su brojale oko 485 osoba.

Iz okolice Benkovca za put u novi zavičaj opredijelili su se stanovnici  slijedećih sela: Bruška, Islam Grčki, Biljane, Brgud, Budak, Ceranje, Donje i Gornje Biljane, Karin, Lisičić, Stankovci, Zagrad i Bjelina.

Među  kolonistima su se nalazili i stanovnici sela iz okolice Biograda: Pakoštane, Draga, Raštane i Tinj. Jedan dio kolonista iselio se i iz nekih sela šibenskoga kraja  kao što su Zaton, Slivno i Čvrljevo. Vlakom bez voznoga reda u pravcu rodne i plodne Slavonije uputili su se i stanovnici sela iz okolice Drniša: Gornje Planjane, Parčić, Popovići, Baljci, Biočić, Kričke, Mirilović polje, Otavice, Štikovo, Trbounje,  Donje Utore, Siverić i Žitnić. I iz sela uže okolice Obrovca kao što su Muškovci i Medviđa,  zatim Knina: Ervenik i Kosovo te Sinja: Bračevići i Strmen Dolac i  Imotskog: Grabovac i Lovreč.

U nekadašnji Neudorf uputili su se i stanovnici okolice Zadra iz Posedarja, Starigrada, Slivnice, Pridrage i Vinjerca, a u manjem broju iz sela Kali i Preko s otoka Ugljan, Soline i Savara s Dugog otoka  te malog otočića Rava. Stanovnici tih otoka poznati su pod nazivom Boduli.

Iz sela užeg splitskoga zaleđa kao što su Dugopolje i Grdovac također je iselio manji broj stanovnika.

I stanovnici sjeverozapadnih dijelova Hrvatske, Međimurja, Hrvatskog Zagorja i gornje Podravine u znatnom broju doselili su se u Vinkovačko Novo Selo. Ukupno se doselilo 76 obitelji koje su brojale oko 304 osobe.

Iz prenapučenoga Međimurja iseljavali su se stanovnici iz sela : Badvica, Jalšovec, Livica, Podturen, Marof, Mihovljan, Orehovica, Kamena Gorica, Kalnička Kapela,  Vinićno, Prolog, Draškovec, Goričan i Novakovec.

Svoja ognjišta dragovoljno su napustile i neke obitelji koje su bolji život potražile u Slavoniji iz sela okolice Ivanca kao što su Babina Gorica, Podgorje, Kamenica, Voća i Lepoglava. Iz sela uže varaždinske okolice Brezje, Kelemen, Kolarovec, Križev Breg i Vratno te iz okolice Ludbrega: Luka, Struga i Jurčevec također su se neke obitelji odlučile za seobu u Vinkovačko Novo Selo.

U znatno većem broju Novo Selo nastanili su stanovnici koji su dotada živjeli među „lepim i zelenim bregima“ Hrvatskog Zagorja. Tako su Novoselci postali stanovnici Pulanice, Sv. Kate i Stare Bistre iz stubičkog kraja. Najveći broj kolonista regrutirao se iz sela nekadašnjeg kotara Zlatar kao što su: Krešovice, Bedekovčina, Bedekovica, Bješovec, Brestovec, Gora,  Grabe, Poznanovec, Lug Poznanovec, Kebel, Pece, Pusta dol, Šemlica, Šipki, Velika i Zdravec.

U Novo Selo uselili su se i stanovnici  koji su ranije živjeli u planinskim dijelovima Like i Gorskoga Kotara te brežuljkastih krajeva  Korduna i Banovine. Doselile su se 23 obitelji koje su brojale oko 90 osoba.

Novoselci su tako postali doseljenici iz ličkih sela: Perušić, Rudopolje kod Otočca, Bijele Rijeke kod Korenice  te goranskoga Čabra. Doseljeni su i stanovnici Cetingrada i Drežnika iz okolice Slunja, Kestanovca iz okolice Vojnića, Bijele Vode, Gradaca i Velikog Šušnjara iz glinskoga kraja te sela: Cage, Pedalj, Stupnica i Udetin iz okolice Dvora na Uni. Iz Moštanice iz okolice Petrinje i Luke kod Karlovca također se doselilo nekoliko osoba. Doselile su se u Novo Selo i 24 obitelji s oko 80 članova i iz drugih krajeva Hrvatske i okolice Vinkovaca.

Iz Dugog Sela, Križevaca,  Hrašćine i Paklenice kod Novske također je bilo nekoliko doseljenika.

Doseljavali su se u tim prvim poratnim godinama i stanovnici iz nekih slavonskih sela: Prvča iz okolice Gradiške, Klokočevik i Kobaš iz okolice slavonskog Broda, Strizivojne te nekih sela vinkovačkog kraja.

U znatno manjem broju  – pet obitelji s oko 14 članova ovdje su se naselile i neke obitelji iz Bosne i Hercegovina iz Bugojna, Drvara, nekadašnjeg Duvna, Dobrljina kod nekadašnjeg Bosanskog Novog i Grahova. Zabilježeni su i slučajevi doseljavanja jedne obitelji iz slovenskog Kočevja te 3 obitelji koje su brojale 12 članova iz vojvođanskog Bajmoka i Sr. Mitrovice.

Tim doseljavanjima Vinkovačko Novo selo postala je Hrvatska u malom. Čula su se tih godina sva narječja i dijalekti, a vrijeme je činilo svoje. Sve to regionalno pretapalo se u jedno prepoznatljivo i  dobro znano – novoselsko.

Nakon ove planske kolonizacije u godinama koje su slijedile kako zbog razvitka vinkovačkog gospodarstva, dobrog položaja i mogućnosti školovanja u vinkovačkim srednjim školama u Novo Selo postupno su se doseljavali novi stanovnici. Prvo iz okolnih sela, zatim jaka struja Livnjaka, pa Hercegovaca, ali i drugih krajeva Hrvatske.

Ovim zapisom ukazali smo na regionalno podrijetlo današnjih stanovnika Novog Sela, neka znaju i tragaju za svojim korijenima. U narednoj kolumni biti će malo više riječi o imenima porodica od kojih većina i danas živi i Novom Selu. Mnogi o tome ništa ne znaju, neki pak malo. Držim kako se na to treba podsjećati, pamtiti i zapisati ne samo da se ne zaboravi, jer ako nije zapisano, nije ni bilo, već i više od toga – znati i pamtiti tko si i odtkuda potječeš, kako ti se kao pojedincu i narodu u svijetu globalizacije ne bi zatro svaki trag.