Posao umjetnika je naći formu koja će opisati nered

0
525
- Reklama -

Hrpa kamenja prestaje biti hrpa kamenja onog trenutka kad čovjek počne razmišljati o njoj noseći u sebi sliku katedrale, rekao je poznati Antoine de Saint-Exupéry. Na isti način razmišlja i Nikola Lozić, svestrani mladi umjetnik iz Vinkovaca čija je ljubav za umjetnošću krenula od malih nogu dok je pokušavao kopirati ujakove crteže.

Uvijek je kao dijete tjerao članove obitelji da nepomično sjede dok ih je on pokušavao nacrtati. Biti umjetnik nije stvar osobnog odabira, niti pitanje školovanja, iako ima nešto malo i u tome. Prije svega, umjetnikom se ne postaje. Umjetnik jednostavno jesi ili nisi. Profesionalci umjetnost doživljavaju kao zanimanje, iako je umjetnost puno više od toga, reći će vam oni koji za umjetnost žive, no ne nužno i od nje. Umjetnost je životni poziv i onaj trajni i stalni kreativni unutarnji vrisak kojeg morate nekako pustiti van, na ovaj ili onaj način.

“Prvi crtež kojeg se sjećam je bila slika mojih roditelja kada sam imao otprilike 7-8 godina. Poklonio sam ga majci za rođendan i tada mi je taj crtež bio odličan, no mislim kada bih ga sada pogledao ne bi bio oduševljen”, našalio se Nikola te dodao : “Nisam nikada mislio da ću se baviti crtanjem. Uvijek sam mislio da će to biti glazba ili neka djelatnosti vezana za moju struku prvostupnika fizioterapije. Tada kao i većina ljudi nisam smatrao da se od umjetnosti može živjeti”, objasnio nam je Nikola.

Da bi slika, točnije crtež, izgledao što realnije, ističe, najbitnije je strpljenje, puno vježbe i dobro oko za detalje, igra sjena i svjetla. Ako crtež nema dubinu i dobre sjene crtež će izgledati prazno i neće ostaviti dobar dojam, izgledati ce nedovršeno. Isto vrijedi i za tetovaže jer ako se slika ne ukomponira s tonom koze kroz neko vrijeme će izgubiti na jačini, a samim time ni estetika tetovaže neće biti ista.

“Najviše volim crtati portrete, a također su mi omiljeni i kod tetoviranja. Oduvijek sam volio crtati ljude, obuzme me neki poseban i jak osjećaj zadovoljstva kada prenesem nečije lice vjerno na papir da se golim okom ne može prepoznati radi li se o crtežu ili fotografiji”, pojasnio je.

Nikola voli putovati u razne sfere umjetnosti jer je ona univerzalna i daje mu priliku da da dio sebe u ono što mu u trenutku inspiracije posluži kao slikarsko platno. Bio to papir, nečija ruka, noga, ili čak leđa. No crtanje nije njegova jedina ljubav.

“Uz crtanje, također sviram klavir za koji sam se i školovao u Glazbenoj školi Josipa Runjanina u Vinkovcima, i sviram gitaru već 15 godina. Jedno vrijeme sam skladao glazbu, crtao i radio animacije za video igricu, bavio se glazbenom produkcijom te grafičkim dizajnom za što još uvijek nađem vremena kada mogu”, istaknuo je Nikola.

Bubicu u uho da postane tattoo majstor su mu ubacili prijatelji, koji su mu oduvijek govorili da se mora početi baviti tetoviranjem jer odlično crta. “Vjerojatno su samo htjeli imati prijatelja koji tetovira”, našalio se.

Sve je počelo prije 4 godine kada sam vidio kako proces tetoviranja izgleda nakon svoje prve tetovaže. Bila je to ljubav na prvi ubod. Naručio je opremu i počeo vježbati, učiti i istraživati sve vezano za tetoviranje. Proces je bio dugotrajan jer se tetoviranje na ljudskoj koži jako razlikuje od običnog crtanja i slikanja. Prošlo je dugo vremena prije nego se usudio tetovirati nekog drugog osim sebe.

“Oduvijek sam htio imati svoj salon za tetoviranje. Činjenica da u Vinkovcima nema salon za tetoviranje me samo pogurala naprijed. Prije otvaranja salona jako puno ljudi je već culo za mene tako da sam se bez straha i oklijevanja odlučio na otvaranje svog salona. Ideju za naziv salona “King’s Hand” sam dobio iz serije “Igra Prijestolja”, kao i većina ljudi ogroman sam obožavatelj serije, sto pokazuju i neke od tetovaža koje imam na sebi”, kaže Nikola.

Kako kaže, svakim danom ima sve vise mušterija. Tetovaže su same po sobi odlične reklame jer ih svi vide, a u danas se svi vole pohvaliti svojom novom tetovažom na društvenim mrežama. Otprilike 40% njegovih mušterija su iz drugih krajeva Hrvatske ili iz inozemstva. “Imao sam mušterija i iz SAD-a pa su me prijatelji zafrkavali da polako podižem turizam u Vinkovcima svojim talentom”, dodaje.

 

Svake godine dolaze novi trendovi tetovaža, prošle godine su to bile geometrijske tetovaže, a ove godine su to ruže i satovi. Ako posao nastavi ići ovim tokom zasigurno će otvoriti veći studio i proširiti svoj posao.

“Svima koji žele pokrenuti svoj posao u bilo kojoj djelatnosti želim reci samo naprijed. Ako je to nešto što volite i želite raditi i sigurni ste u sebe u samom startu se uspjeli. Ne slušajte skeptične ljude i okružite se pozitivnim istomišljenicima koji će vas gurati naprijed i vjerujte u sebe i svoje sposobnosti”, poručio je Nikola.