Svinjogojci kreću u brendiranje svojih proizvoda

0
270

Tržište živim svinjama u Hrvatskoj, krajem 2018. i početkom 2019. godine, bilježi porast ponude i potražnje, zbog čega trenutno imamo stabilnu prosječnu otkupnu cijenu na stočnim sajmovima i otkupnim mjestima u iznosu od oko 12 kuna za kilogram žive vage, pri čemu su najniže cijene bile 10, a najviše čak 17 kuna za kilogram. Kakvo je stanje u našim krajevima i na što kupci moraju posebno paziti, pitali smo Darija Periškića, predsjednika proizvođačke organizacije “PZ Slavonski svinjogojac”. Ova organizacija okuplja 40 uzgajivača svinja s područja pet slavonskih županija, a koji su od nedavno krenuli u novi projekt brendiranja domaćeg mesa pod nazivom “Mmmeso – Slavonsko meso iz inata”, za koji vjeruju da će poboljšati stanje u svinjogojstvu, posebice plasmanu svježeg mesa u trgovačkim lancima i mesnicama. “Morate razlikovati dvije velike stvari, odnosno prodaju OPG-a koji radi na crno i koji prodaje tako kako prodaje i našu prodaju. Mi smo od sada pa nadalje uspjeli dogovoriti da se od početka ove godine, a već smo to primijenili i u prosincu prošle, plaća po mjernoj jedinici, znači da se honorira kvaliteta svinja, što do sada nije bio slučaj u praksi. Cijena se određuje po njemačkoj burzi, konkretno ona je sada 8,40 kuna plus PDV za mesnu jedinicu 58, otprilike to ispadne 10,5 kuna s PDV-om, s tim da je PDV od 1. siječnja 13%, znači i cijena će biti niža. Napravili smo brend i planiramo napornim radom stvoriti funkcionalne benefite. Vrlo je važno kupcu objasniti da mi u proizvodnji koristimo samo hrvatske prasce, da naše svinje hranimo žitaricama, da se pazi na dobrobit životinja, da imamo oznake da su svinje bez steroida, te da sve radimo na tradicionalan način. Tek kada na taj način izbrendiramo naš proizvod, možemo dobiti onu dodatnu vrijednost pri prodaji”, pojašnjava Periškić. PZ Slavonski svinjogojac trenutno raspolaže s 25.000 komada tovljenika, ali uz iskorištenje svih potencijala i maksimalnu popunjenost kapaciteta, mogli bi godišnje isporučiti i 30.000 svinja. Trenutno su, kažu, u pregovorima s trgovačkim lancima, no o detaljima će više reći kada posao bude i definiran. U planu imaju i povezivanje s dalmatinskim i istarskim pršutarima, ali ne i hotelima koji, upozorava Periškić, ne gledaju previše na kvalitetu, važna im je naime samo što niža otkupna cijena. Svi naši proizvođači uvijek jednim okom gledaju i prema europskim tržištima, no kada su svinjogojci u pitanju, to za sada još uvijek nije slučaj.

“Ne možemo se boriti s Dancima, Nijemcima i ostalim velikim proizvođačima, ali i ne moramo, jer Hrvatska ima potrebu za proizvodnjom 2 milijuna tovljenika godišnje, a proizvodi samo 700 tisuća. Nema razloga da budemo sirovinska baza strancima ako mi možemo svoj proizvod prodati na svom pragu, kroz svoj prodajni kanal i zato još dobiti 1-2 kune više. Znači nama je cilj da se diferenciramo od ostalog svježeg mesa i zato smo napravili ovaj naš brend, a imati ćemo i svoj certifikat po kojem će se znati iza kojeg komada mesa na polici stoji naša proizvođačka organizacija i koji njezin član” poručuje Periškić. Borba na tržištu uvijek je teška i nepredvidiva, kako i veće zadruge, dobro to znaju i oni manji proizvođači. Milan Barić iz Andrijaševaca godinama je na prosjeku od oko 70 tovljenika i stalnom cijenom od 11 kuna bez PDV-a za kilogram. “Cijene ovisno o godini, znaju oscilirati i uzgajivači nekada imaju dobru zaradu, a nekada budu u gubitku. Osobno, već godinama imam dogovor s jednom mesnicom kojoj isporučujem svoje svinje po dogovorenoj cijeni i mislim da je taj način za nas male proizvođače najbolji. Istina, na crno bi nekada mogao prodati i po većoj cijeni, ali kada se sve zbroji i oduzme, više se isplati poslovati legalno i sigurno”, zaključuje Barić. Razgovarajući s kupcima u lokalnim trgovačkim centrima, došli smo do zaključka da ljudi prije svega gledaju na cijenu proizvoda i meso kupuju na akcijama. No, spremni su kvalitetu platiti i koju kunu više jedino ako ta razlika nije prevelika.