Po 20. put za Hrvoja Majića

0
327

U Gradskom kazalištu “Joza Ivakić“ u Vinkovcima večeras je održan jubilarni Tamburaški memorijal Hrvoja Majića. Godinu po godinu, Memorijal je stigao do svoga 20. izdanja koji samo pokazuje koliko je postao jedna lijepa i respektabilna tradicija s kojom se Vinkovci mogu ponositi.

Memorijal je prvi put organiziran nakon dogovora tamburaša da se jednom godišnje okupe u Vinkovcima i koncertom instrumentalne tamburaške glazbe održe sjećanje na maestralnog primaša “Zlatnih Dukata” / “Najboljih hrvatskih tamburaša”, prerano tragično preminulog Hrvoja Majića. Osnovne postavke Memorijala očito su već u startu dobro postavljene, jer da nije tako ne bi 20 godina opstao. Hrvoje je bio izvrstan instrumentalist i u sjećanje na njega svake godine svira se instrumentalna tamburaška glazba. Nemjerljiv je doprinos tamburaša koji uz dobru volju i energiju svake godine privuku i velik broj posjetitelja.

Bogat program još jednom je razgalio prepunu kazališnu dvoranu koja je punih sat i 30 minuta uživala u skladbama najpoznatijih hrvatskih i stranih skladatelja. Ove godine sudjelovali su: Duo s. Josipa Pavla Jakić, bisernica i s. Svjetlana Paljušević na klaviru, Novosadski tamburaški kvartet, Tamburaški sastav “Ringišpil“, Ansambl “Ravnica“, Najbolji hrvatski tamburaši te Brodski tamburaški orkestar.

Pet malih sastava, jedan veliki, kazališna dvorana, bez razglasa, bez konferanse s tiskanim programom za publiku, večera i druženje na PIK-ovom stanu formula je uspjeha već dugih 20 godina. Naravno, podsjećaju organizatori, Hrvojevi prijatelji i obitelj, ništa od ovoga ne bi bilo bez publike, tamburaša velikih srca, ali i sponzora koji iz godine u godinu materijalnu podržavaju Memorijal.

Uspomenu na Hrvoja Majića treba njegovati i čuvati, njegove partiture umnožiti i učiniti ih dostupnima tamburašima. Jer Hrvoje nije bio samo virtuoz na primu, već je izvrsno poznavao i svirao i sve druge tambure. Poznavao je mogućnost svake tambure i u orkestraciji je bio nenadmašan. Kruna toga je CD s transkripcijom i orkestracijom za tambure djela klasične glazbe “Tambura u svijetu klasike” na kojemu je sam odsvirao sve instrumente.

Pošto je Hrvoje preferirao instrumentalnu tamburašku glazbu i dizao joj nivo, Memorijal je zato u znaku instrumentala – njemu u čast. No, kroz godine se puno toga mijenjalo. U početku je bilo puno lakše dolaziti do klasičnih malih tamburaških sastava koji su njegovali tamburašku instrumentalnu glazbu, ali danas većinom ne sviraju instrumentale. Novo je i što tambure danas ima sve više u srednjim glazbenim školama, a unazad par godina i na glazbenim akademijama, što je bila Hrvojeva neostvarena želja. Stoga Memorijal ne mora strahovati za izvođače, a uvijek će biti i publike koja voli slušati lijepu klasičnu tamburu.