The Cranberries – Something Else (2017.)

Lijevo ili desno krilo (po vašem izboru) irske glazbene reprezentacije izdalo je novi-stari album. Novi, po datumu izlaska, stari po zastupljenim već poznatim pjesmama od kojih su neke bez posebnog naprezanja postale klasicima folk/rock glazbe, a kao apendiks albumu, uvrštene su tri nove pjesme.

Svrha davanja života ovakvim projektima uvijek je diskutabilna, razlozi su mnogobrojni: novi poriv, grčevita želja da se ne utoni u zaborav, mogućnost otvaranja nove turneje, i ma kako to god nazvali, na kraju se sve svodi na šuškavi papir zelene boje. Ovaj album možda donekle i negira taj stav, ipak nije to puko kloniranje njihovih uspješnica, Cranberries su kao živi dokaz dobrog sjemena proizašlog iz vreće uniformiranog mnoštva, svoje radove na ovom albumu obukli su u novo ruho, dali im sasvim novu rezoluciju. Zasluženo priznanje za to pripada i Irish Chamber Orchestru čiji su gudači  dodatno smekšali  prepoznatljivu tradicijsku folk komponentu odličnih Iraca, te joj u sasvim novim aranžmanima prikačili dodatnu pastoralnost. Cranberries se u ovu avanturu nisu brzopletno upustili, dovoljno su mudri da bi spoznali kako je lako posjeći šumu, ali je previše mučno čekati da naraste nova, ovaj uradak mi prije sliči na potrebo potkresivanje i dodatno oblikovanje prepoznatih i valoriziranih tekstura.

Dokaz? Novi aranžman  drastično je ublažio tešku, gotovo mučnu Jupitersku gravitaciju koja je ostajala prisutna u mislima dugo vremena nakon svakog slušanja ‘Zombiea’, dobrim dijelom i uslijed činjenice značajnog reduciranja napetih političkih odnosa koji su obilježavali Irsku prije nešto više od 20 godina.

Isto vrijedi i za ‘Dreams’ koja je negdje u prolazu izgubila nešto od svoje prpošno-zarazne lepršavosti, unatoč i dalje kontroliranom i specifičnom jodlanju po kojem se iz prve prepoznaje glasovni DNK Dolores O’Riordan.

Od gore spomenute tri nove pjesme svojom osobnom tragičnom pričom koja obično pretpostavlja vjerovanje u dobrotu koja često rezultira iskrenim (u ovom slučaju glazbenim) produktom, ističe se ‘Why’ napisana prije par godina nakon smrti njenog oca. Druge dvije (Rupture i The Glory) dostojne su ‘zamjene’ za njihovu prvu ligu.

Nostalgičnu notu ovog uratka nalazimo u omotnici albuma, koja je gotovo identična onoj s njihovog prvog albuma ‘No Need To Argue’ iz daleke 1994 godine.

Sadržaj ovog albuma  sigurno mora prouzročiti određene podjele prilikom  ocjenjivanja (usput, album je dobio uglavnom pozitivne recenzije). Neki će s izrazitom sumnjom i sa podosta cinizma postaviti pitanje čemu sve to, smatrajući pri tome da glazbeni vrhunac Dolores i društva završava u 90-tim; neki drugi skloniji bendu biti će zadovoljni svojevrsnim come backom i evociranjem na jedan originalan doprinos svjetskoj rock sceni. Postoje i neki treći, neodlučni kojima preporučujem opetovano slušanje njihove ‘Free To Decide’. [Đorđe Škarica, soundguardian]

Popis pjesama: Linger / The Glory / Dreams / When You’re Gone / Zombie / Ridiculous Thoughts / Rapture / Ode To My Family / Free TO Decide / Just My Imagination / Animal Instinst / You Me / Why

Izdavač: BMG, 2017.

WHY [AUDIO]

THE GLORY [AUDIO]

RAPTURE [AUDIO]

Top
Radio Vinkovci Live