The Doors – Morrison Hotel (1970.)

Vrata simboliziraju mjesto prijelaza između dva stanja, između dvaju svjetova, između poznatog i nepoznatog, svjetlosti i tmine, bogatstva i bijede. Vrata imaju i psihološko značenje, jer ne samo da označavaju prolaz, već nas pozivaju da ga prijeđemo i krenemo na putovanje prema obećavajućem i nepredvidivom onkraju…

Morrison Hotel je peti po redu album grupe The Doors, album u kojem su se na velika vrata vratili korijenima obilježenim teškim i ‘zločesto-tamnim’ zvukom. Ovim su uratkom na kojem je u potpunosti došla do izražaja nedvojbena dinamična interakcija između svih članova benda – opet su se čvrsto vratili u sedlo prevrtljivog rock rodea. Fotografija s omota snimljena je u istinskom Morrison hotelu, doduše bez odobrenja vlasnika, čiju su kratkotrajnu odsutnost iskoristili te napravili svima dobro poznatu omotnicu.

Otvarajuća Roadhouse Blues pravi je povratak korijenima, blues uradak koji ima sve što dobra blues numera treba imati; uvijek poželjnu usnu harmoniku (svira je John Sebastian iz Lovin’ Spoonfula), diskretnu klavirsku rolu, gitarske eskapade i nadasve dominirajući Morrisonov vokal. Odlično dužinski dozirana ovaj blues broj reprezentativni je i bezvremenski predložak dobrog ukusa i odlične tenzije.

Blues meni se nastavlja i kroz The Spy i Magie M’Gill s dodatkom tipičnih Doors začina, skoro cirkuskog zvuka klavijatura, agresivnog, na granici svađanja, ali istovremeno i lirskog Jimovog pjevanja.

Waiting For The Sun prepoznatljiv, usput i rasan primjerak njihovog rukopisa koji nas iz lirskog početka s prepoznatljivim zvukom klavijatura ubrzo uvodi kroz iznenađujući riff u pravu psihodeličnu atmosferu s naglašenim refrenom i odličnom steel gitarom. You Make Me Real pravi je rock’n’roll podsjetnik na njegove početke, uvijek jednostavan, uvijek efikasan, dok nas Peace Frog svojim funky ugođajem bezrezervno navodi na ples. A ima tu pomalo i boogie rock n’ rolla u Land Ho.

Dobar bend treba svoje vizije uvijek verificirati kroz balade, a jedna od njihovih najljepših, ujedno i podcijenjenih pjesama prekrasna je mala škola akustične gitare s uvjerljivim i sugestivnim Jimovim vokalom, imenom Indian Summer.

Još jedna laganica Blue Sunday s pomalo kabaretskim štimungom zatvara konstrukciju ovog albuma, konstrukciju pomno isplaniranu, postavljenu na čvrstim temeljima na koje se s lakoćom slažu ukusni katovi versa i nota proizašlih iz Jimovog umjetničkog bezdana.

Ako glazbu zamislimo kao strastveni spoj dvaju ljubavnika, melodije i ritma, u kojem je melodija uvijek žena, a ritam muškarac – onda su nam The Doors cjelokupnim materijalom s ovog albuma autentično predočili takav vatreni sraz… [Đorđe Škarica, dio recenzije za SoundGuardian, 2014]

Popis pjesama: Roadhouse Blues / Waiting For The Sun / You Make Me Real / Peace Frog / Blue Sunday / Ship Of Fools / Land Ho! / The Spy / Queen Of The Highway / Indian Summer / Maggie M’Gill

Izdavač: Elektra / Rhino / Dancing Bear, 1970/2009. [LP, Album, RE 180]

THE DOORS: ROADHOUSE BLUES, LIVE 1970

THE DOORS: WAITING FOR THE SUN [1970]

Top
Radio Vinkovci Live