Vinkovci sjedište VII. brodske pukovnije

0
817

Brodska graničarska Pukovnija (Regimenta) 1857.godine prostirala se na površini od 34 četvorne milje. Popisano je jedno trgovište (Vinkovci), te 94 sela i 5 zaselaka sa 7.056 naseljenih kuća. Ukupno je prema popisu bilo 73.038 stanovnika, od toga 66.821 rimokatolika, te 5.492 istočno-pravoslavne, 694 kalvinske, 27 grkokatoličke, 4 luteranske vjeroispovijesti. Na tome prostoru djelovalo je 29 rimokatoličkih župa, 6 pravoslavnih parohija i jedna kalvinska bogomolja. U Pukovniji djelovala je viša gimnazija u Vinkovcima, 2 glavne škole u Vinkovcima, 5 njemačkih trivijalki, 12 pučkih škola, 60 katoličkih škola, 6 pravoslavnih pučkih škola s narodnim odnosno hrvatskim nastavnim jezikom. Poštanski uredi nalazili su se u Brodu, Garčinu, Starim Mikanovcima, Oroliku, Rajevom selu, Šamcu, Vrpolju, Vinkovcima i Županji.

Vinkovci su osim zapovjedništva Pukovnije ( regimente) imali i sjedište devete (IX.) satnije (kumpanije), kojoj su uz trgovište pripadala sela: Novi Jankovci, Laze, Mirkovci, Otok, Novo selo (Neudorf), Privlaka i Slakovci. Cijela je satnija brojila 11.235 stanovnika, koji su stanovali u 1.372 kuće. Po vjeroispovjesti bilo je u toj satniji 7.864 rimokatolika, 2.676 pravoslavnih, 693 luterana i po jedan grkokatolik i kalvin. Na području te satnije bile su 3 rimokatoličke župe (Otok, Privlaka i Vinkovci), 3 pravoslavne parohije (Laze, Mirkovci, Vinkovci) i jedna luteranska župa (Novo selo). Ova je satnija imala 10 škola, od toga veliku gimnaziju (Vinkovci), 2 glavne škole (muška i ženska u Vinkovcima), srpsku pučku školu (Vinkovci), 5 pučkih škola (Otok, Privlaka, Laze, Mirkovci, Novi Jankovci), i trivijalnu školu u Otoku.

U vrijeme vladavine Turaka u Slavoniji bilo je malo pismenih ljudi. Uglavnom su to bili  fratri Franjevci. Upravo su oni prvi vršili osnovno obrazovanje samo za pojedince, većinom novake ovoga reda. Nakon oslobađanja slavonske Posavine od Osmanlija, do sredine 18. stoljeća nije bio organiziran školski sustav. Prve škole, a to su bile njemačke u Brodskoj pukovniji osnovane su između 1760.-1770.godine. Velike zasluge za podizanje tih prvih škola ima pukovnik brodske pukovnije Friedrich Ludwig grof Dönhoff, rođen u Pruskoj Litavi. Zapovjednik Pukovnije bio je u periodu od 1761. do 1771.godine. Zadaća tih škola bila je da se zdrava, jaka muška djeca priprave za dobre podčasnike u vojsci, od kojih su mnogi kasnije postali časnici. U tim prvim školama učiteljsku službu vršili su Nijemci, obrazovani Hrvati iz drugih krajeva, a rijetko domaći učitelji. Kad je vlast spoznala da bi trebalo obučavati mladež na materinskom jeziku, koji se u ono doba nazivao u Slavoniji i Srijemu narodnim ili slavenskim jezikom, u tim prvim školama obučavao se i učiteljski podmladak. Ti pripravnici polagali su ispite pred školskom komisijom sastavljenom od časnika i jednog stručnjaka iz staleža učiteljskog ili svećeničkog.

Da bi i zemlje Carevine išle u korak sa zemljama u zapadnoj Europi, uveden je 1825. godine obvezatni polazak pučke škole za svu djecu. Škole su se posvuda počele otvarati. One se tada nazivaju ,,elementarne” ili narodne škole, jer su se učile osnove i u njima nastavni jezik narodni. Trivijalke su i dalje ostale u nekim selima, a ponegdje se radilo i kombinirano. Graničari baš i nisu mnogo marili za školu. Graničarska je komanda, rijetko kad dala dozvolu, da se dijete može posvetiti kojem drugom zvanju osim vojničkom. Svako pak nije htio biti časnikom. Osim toga školovanje je stajalo dosta novaca, a kućne zadruge su bile vrlo škrte za takove vrste izdatka.

Zabilježeno je 1825.god. kako su mnoga sela kod zapovjedništva kumpanija izjavljivala  da im škola ne treba, jer već ionako postoje trivijalke u sjedištima župa, na području cijele regimente. Prema vrlo strogoj zapovijedi 1830. g. od jeseni su sela morala imati elementarnu ili narodnu školu. U tu su školu išla djeca oba spola. U njima je nastavni jezik bio narodni tj. hrvatski. Počev od 1. studenog 1850.god. mnoge općinske škole postale su ,,Deutsche Gemeinde Schule”. Bilo je to doba kada se u Hrvatskoj uvodio kruti apsolutizam i gušila  hrvatska nacionalna svijest.

S vremenom uz doseljene uglavnom njemačke vojne časnike, školovanjem i zbog ratnih zasluga iz redova domaćeg hrvatskog življa regrutirao se veći broj časnika, čak zapovjednika, generala Pukovnije, koji su živjeli u Vinkovcima. Neki od njih sahranjeni su na vinkovačkim grobljima o čemu svjedoče nadgrobni spomenici visokih estetskih i umjetničkih vrijednosti koje imaju svojstva kulturnog dobra.

Vinkovačka obitelj Božić dala je nekoliko istaknutih graničarskih časnika. Nadgrobni spomenik Johana Božića s podacima upisan je na njemačkom jeziku i nekoliko članova obitelji sahranjeni su na gradskom groblju u Kačićevoj ulici.

Na istom groblju počiva i Ignjat Čivić Rohrski koji je živio je u vremenu od 1752. do 1822. godine. Potječe iz graničarske časničke obitelji. Kao časnik ratovao je diljem Europe. Sudjelovao je u ratovima protiv Napoleona. Odlikovan je Viteškim križem reda Marije Terezije. Barunsku titulu dobio je 1812. godine. Sagradio je baroknu katnicu, i danas stoji u Dugoj ulici, u kojoj je ugošćavao visoke austrijske vojne dužnosnike, ali i austrijskog cara prigodom posjeta Granici odnosno Vinkovcima. U svibnju 1768. g. na proputovanju slavonskom krajinom i Brodskom pukovnijom bio je Josip II. Zapovjednik Brodske Pukovnije Friedrich Ludwig von Dönhoff  dočekao je Cara koji je došao izvršiti pregled ovog dijela Vojne granice u Rači na Savi. Potom ga je doveo u Vinkovce. Car je stigao u Vinkovce 27. svibnja i prenoćio u katnim prostorijama kuće generala Ćivića. Sutradan car je napustio Vinkovce i preko Ivankova i Mikanovaca sa svojom svitom nastavio put prema Brodu. Josip II. bio je sin Marije Terezije i njezin suvladar od 1765. godine. Zapamćen je kao  prosvijećeni apsolutist i djelomično uspješan reformator. Vladao je do 1790. godine.

Na vinkovačkom gradskom groblju, ranije rimokatoličkom, nalaze se nadgrobni spomenici visokih vojnograničarskih časnika Antona Ferrića i Pavla Divića koji je bio zapovjednik Brodske pukovnije od 1769. do 1776.godine. U neposrednoj blizini grobljanske kapele s južne strane nalazi se grobno mjesto s nadgrobnim spomenikom pukovnika Karla Degoricije (1805. – 1870.), koji je od 1860. – 1862. godine također bio zapovjednik VII. brodske pukovnije. Stjepan Schulzer pl. Müggenburg (Šulcer Stjepan) (1802. -1892.) bio je vojnograničarski kapetan. Poznati je mikolog europskog glasa. Napisao više prikaza gljiva Austrije i Ugarske, a time i Hrvatske i Slavonije. Istraživao i povijest Vinkovaca od najstarijih vremena. Bio je dopisni i počasni član nekoliko nacionalnih akademija i društava. Njegovo grobno mjesto nalazi se tik do kapele na groblju u Kačićevoj ulici. Vojni zapovjednik Pukovnije bio je i Emil Mollinary u razdoblju od 1849. do 1853. godine. Zaslužan je za urbano uređenje grada i podizanje parka u današnjim Lenijama sredinom 19. stoljeća.

General Otmar Babić (1861. – 1943.) jedan je od posljednjih vinkovačkih visokih časnika Austro-Ugarske Monarhije. Potječe iz časničke obitelji podrijetlom iz Račinovaca. Nadgrobni spomenik na katoličkom groblju u vidu obeliska imao je brončano poprsje na vrhu. Cjelokupna grobnica i nadgrobni spomenik su vrlo zapušteni i oštećeni, a brončano poprsje je 2011. godine ukradeno.

U doba Vojne granice visoku vojnu naobrazbu i napredak u vojnoj karijeri te visoke časničke činove ostvarilo je nekoliko pojedinaca koji su sahranjeni na pravoslavnom groblju poput Đure Bekića, domobranskog satnika nositelja srebrne medalje za hrabrost, ratne medalje i častničkog krsta, generala Dragojlovića, pukovnika Stanisavljevića, c. kr. kapetana Simeona Grubića, kr. majora Konstantina Jankovića i Steve pl. Vitosa c. kr. natporučnika i drugi.

Iz toga graničarskog razdoblja posebno mjesto ne samo u povijesti Vinkovaca i Slavonije već i ukupnoj povijesti Hrvatske imaju Matija Antun Relković i ban Vinkovčanin Josip Šokčević. Zadužili su dom i rod hrvatski, no o tome u nastavku.