Izborna promidžba za Europski parlament službeno je počela nakon što je Državno izborno povjerenstvo jučer objavilo zbirnu listu pravovaljanih kandidacijskih lista za izbore za Europski parlament, koji će se održati 26. svibnja.
Za mjesto u Europskom parlamentu natječu se 33 liste, koliko ih je i predano DIP-u, osam više nego prije pet godina. Svojih 12 zastupnika hrvatski će birači moći birati između 396 kandidata, što je 121 kandidat više nego 2014., kada se i birao jedan hrvatski zastupnik u EP-u manje.
Na izbore samostalno idu HDZ, SDP, Most, Živi zid, HNS, BM 365 – Stranka rada i solidarnosti, HSLS, Reformisti, Start, Snaga, SDSS i HDS. Biračima se nudi i šest koalicijskih listi: ona Amsterdamske koalicije u kojoj je sedam stranaka, lista stranke Pametno i Unije Kvarnera, Hrvatskih suverenista čiju listu nosi Ruža Tomašić, lista Neovisnih za Hrvatsku i HSP-a. Zajedničku listu kandidirali su Politička platforma Možemo!, stranke Nova ljevica i ORaH te Radnička fronta i SRP. Za Europski parlament natječu se samo dvije nezavisne, odnosno liste grupe birača čiji su nositelji sudac Mislav Kolakušić te europarlamentarka i bivša HSS-ovka Marijana Petir. Od manjih stranaka mjesto u Europskom parlamentu žele Zelena lista bivšeg HSS-ovca Nenada Matića, Autohtona Hrvatska stranka prava Dražena Keleminca te stranka Blokirani. Izbornu sreću okušat će i široj javnosti malo poznate stranke: Zagorska stranka za Zagreb, Stranka hrvatskog zajedništva, Pokret za modernu Hrvatsku, Hrvatska stranka reda, Hrvatska braniteljska pučka stranka, Slobodna Hrvatska, Slobodarska stranka Hrvatske, Moja voljena Hrvatska, Hrvatska demokratska stranka.
Na izbornu promidžbu svaki od sudionika može potrošiti četiri milijuna kuna, a potpredsjednica Državnog izbornog povjerenstva Ana Lovrin izvijestila je da uz kampanju počinje i nadzor računa za izbornu promidžbu, medijskih troškova i svega onoga što ide prema Zakonu o financiranju političkih stranaka.
Dodala je da će nadzirani biti i troškovi oglašavanja na društvenim mrežama, ne prema odredbi koja tretira medij, jer one prema hrvatskim zakonima nisu mediji, ali će biti nadzirani kroz tzv. opće troškove.
