Zašto je sramota pričati o nasilju unutar obitelji? Zašto se žene boje prijaviti svoga zlostavljača? Je li to još uvijek tabu tema? Nasilje u obitelji i nad ženama ozbiljan je globalni javnozdravstveni problem i o tome se ne smije šutjeti. Ne bira mjesto, vrijeme ni žrtve, a kakvo je stanje u našoj županiji ispričala nam je voditeljica Županijskog tima za sprečavanje i borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji Ivana Sučić.
Procjenjuje se da svaka treća žena u svijetu trpi neki oblik nasilja i to najčešće od osobe iz svoje najbliže okoline, uglavnom partnera. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, 38% ubojstava žena su počinili njihovi partneri, a u posljednjih godinu dana zlostavljali su 243 milijuna žena i djevojaka. Brojke su crne i u Hrvatskoj. Svake godine prijavljeno je između 11.500 i 17.500 počinitelja obiteljskog nasilja, a broj žrtava takvih dijela kreće se između 14.500 i 22.200, od čega su to u većini slučajeva žene.
Osim što je voditeljica Županijskog tima, Ivana Sučić je i voditeljica programa Pružanje egzistencijalne zaštite i psihosocijalne podrške ženama žrtvama nasilja i njihovoj djeci na području Vukovarsko-srijemske županije Udruge B.a.B.e. Kako je istaknula, temeljem iskustva u radu sa žrtvama obiteljskog nasilja, nasilje najčešće kreće sa psihičkim i verbalnim nasiljem, potom nastupa ekonomsko nasilje, s vremenom se javlja i fizičko nasilje. Seksualno nasilje se po pravilu javlja kada su već prisutni prethodno navedeni oblici nasilja, a uglavnom se rijetko kad javlja samo jedan oblik nasilja. Ukazuje na brojne probleme koji se kod nas pojavljuju u vezi rodno uvjetovanog nasilja.
„Prekršajni postupci u brojnim se slučajevima provode tek formalno što često rezultira time da počinitelji priznaju nasilje, a žrtva ne dobiva mogućnost iznijeti svoju stranu priče. Još uvijek postoje i situacije privođenja i žrtve i počinitelja čime se žrtve obeshrabruju da prijave nasilje, ali i situacije ohrabrivanja žrtava od strane policije da ne prijave nasilje. Često je i neprijavljivanje nasilja od strane okoline, jer se još uvijek vjeruje da je to njihova „privatna stvar“, pojasnila je Sučić dodavši kako za prekršajne postupke radi počinjenog nasilja u obitelji, žrtvama i nadalje nije predviđena besplatna pravna pomoć, a sankcije koje se izriču počiniteljima u pravilu su nedovoljno stroge.
Udruga B.a.B.e. ne raspolaže statičkim podatcima vezano za femicid u Vukovarsko-srijemskoj županiji, no na nivou Republike Hrvatske prošle godine ubijeno je 10 žena od strane intimnih partnera i muških bliskih članova obitelji. 2018. godine ubijeno ih je šest, 2017. godine 15, 2016. godine 18, a 2015. godine ubijeno je ukupno 15 žena. Udruga raspolaže vlastitim podatcima koji se na godišnjoj razini kreću u rasponu od 1.500 do 2.000 osoba i odnose se i na pravno i na psihosocijalno savjetovalište, a temeljem prosjeka unazad deset godina. Otprilike 10% od ukupnog broja odnosi se na žrtve obiteljskog nasilja s područja Vukovarsko-srijemske županije.
„Sigurna kuća Vukovarsko – srijemske županije prema podatcima unazad 10 godina u prosjeku ima oko 50 smještenih korisnika/ca kojima pruža egzistencijalnu zaštitu i psihosocijalnu pomoć i podršku. Do prosinca ove godine smjestili smo 41 korisnika/cu“, pojasnila je i dodala kako je od ukupnog broja korisnika/ca 3% osoba muškog spola. Najčešće se javljaju radi pravne pomoći koja se odnosi na ostvarivanje roditeljske skrbi, a to su susreti i druženja s maloljetnom djecom, uzdržavanje maloljetne djece te radi proživljavanja psihičkog nasilja.
