Iza nas je i treći festivalski dan u sklopu kojeg smo vidjeli dva filma. Prvi, “Moj dida je pao s Marsa“, na sveopće zadovoljstvo mlađe publike, kojeg su prije početka projekcije predstavili, njegov redatelj Dražen Žarković te mala zvijezda Lana Hranjec koja u filmu igra naslovni lik, djevojčicu Unu. Njen šarm je neodoljiv pa stoga ne čudi kako su se mnoga djeca iz publike željeli fotografirati s Lanom (Unom) te tako ovjekovječiti taj trenutak za pamćenje…

U 20:00 sati smo mogli gledati odličan novi film Vinka Brešana “Koja je ovo država” u kojoj autor svoju kritičnost svakodnevice dovodi do novog stupnja apsurda a kojeg vrlo vješto gradi nizom epizoda koje interpretiraju sve redom doajeni hrvatskog glumišta. Nikša Butijer je sjajan ulozi Generala, Dražen Kuhn kao upravitelj zatvora, poslovično odlični Goran Navojec u kratkoj ali slatkoj ulozi čovjeka (također generala) koji Generala savjetuje što da čini a kako ne bi razmišljao o samubojstvo. Ksenija Marinković koja se pojavljuje na nezaboravnih 30-ak sekundi u ulozi grobareve žena, četvorica kradljivaca grobova poodmakle dobi, koje predvodi uvijek jednako uvjerljiv Lazar Ristovski (skoro kao Bili Piton). Treba li uopće spominjati Krešimira Mikića kojega kamera uvijek toliko voli… “Koja je ovo država” je film kojega će publika sigurno voljeti gledati opet, i opet, i opet…
Ovim filmom Vinko Brešan učvršćuje svoju poziciju svojevrsnog hrvatskog Olivera Stonea, kronićara i kritičara hrvatske zbilje na sebi svojstven, pomalo nadrealan način.
