Vodili su herojske bitke, one koje ostaju duboko urezane u srca našeg naroda. Čelična volja i ustrajnost pripadnika Specijalne jedinice policije Policijske uprave Vinkovci “Krpelj” ispisale su neke od najvažnijih stranica hrvatske ratne povijesti, donijele slobodu i zauvijek nas učinile ponosnima i zahvalnima.
S razlogom je zato ova, možda i najhrabrija postrojba u ratu, jedna od dobitnica Zlatne plakete “Grb Grada Vinkovaca” za 2021. godinu i to za izuzetan doprinos obrani grada Vinkovaca u Domovinskom ratu. Javno priznanje Grada Vinkovaca na svečanoj sjednici 20. srpnja u ime “Krpelja” primio je predsjednik istoimene udruge Stevo Culej, njihov ratni dozapovjednik. On nam je ispričao kako je nastala i kako je izgledao ratni put ove jedinice, po čemu je zaslužila biti upamćena te koliko je ogromna bila žrtva njezinih pripadnika.
Jedinica Specijalne policije tadašnje PU Vinkovci službeno je ustrojena 28. lipnja 1991. godine u prostorijama OŠ A. G. Matoš u Vinkovcima. Sudjelovali su oni i u poznatim događajima u Borovu Selu 2. svibnja, nakon čega dolazi do raspada prve jedinice. Dio se tada vratio u temeljnu policiju, dio je otišao u Slavonski Brod, u gardu. Od te jedinice na osnivanje su se u lipnju vratili samo Matija Mičić iz Privlake, pripadnik specijalne policije bivše Policijske uprave Željko Dujmić, zapovjednik iz Osijeka Jurica Tolj te zapovjednici Drago Matić i Josip Adžić. U tim prvim danima, priča Culej, bilo ih je najviše 40, a njihov broj se mijenjao iz dana u dan, dolazili su i odlazili. S obzirom na visoku razinu opasnosti, za mnoge ova postrojba nije bila trajna. No, to ih nije omelo da pored niza malih akcija u obrani mjesta oko Vinkovaca i Vukovara prođu i sva bojišta Republike Hrvatske.
“Od početka smo bili angažirani u vinkovačkoj vojarni. Nakon vojarne odlazimo u Vukovar, dio odlazi u Jankovce. Prošli smo Bogdanovce, Marince, Cerić, Nuštar, Karadžićevo, proboj za Vukovar, Medački džep, Gospić, Maslenicu, Velebit, Bljesak, Oluju, Poskok, Dubrovnik, Prevlaku i nakon toga smo postavljeni na čuvanje granice kod Strošinaca”, kratko nabraja Culej akcije “Krpelja”, napominjući kako je presudna i odlučujuća bila ona u Jankovcima. Bila je to, kako kaže, najteža bitka koja je prošla bez gubitaka u ljudstvu, a u kojoj su nanijeli najviše štete neprijatelju. “Poznata bitka, a nigdje se ne spominje”, dodaje.
Najviše pripadnika ove jedinice dali su Ivankovo, Jankovci i Jarmina, a okosnica cijelog tijeka ratovanja bilo je upravo njihovo ljudstvo. Nekada ih je itekako bilo premalo, bilo je jako dinamično, bez odmora, bez pauze, bez odsustva. Čak i oni koji su bili lakše ranjeni nisu ležali po bolnicama i kući nego su bili u bazi. “Mogu tu izdvojiti puno njih, ali ja ću spomenuti pomoćnika zapovjednika Mladena Leovca. Bio je zarobljen u Vukovaru, tri puta ranjen i nakon povratka iz logora završio je svoj ratni put do Oluje, čak je i prošao dio Mirne reintegracije”, nastavlja Culej.
Kroz jedinicu je prošlo oko 300 ljudi, bila je dosta prohodna i u njoj se teško ostajalo od početka do kraja. U obrani Vukovara, u kolovozu 1991. godine angažirano je 45 pripadnika postrojbe, a bili su i udarna snaga u vojno redarstvenim akcijama Bljesak i Oluja. U borbenim djelovanjima poginula su 22 pripadnika, ukupno je ranjeno njih 43, a pored mrtvih imali su i nemalu brojku zarobljenih u logorima.
Nemjerljiv je bio njihov doprinos u Domovinskom ratu, a to jako dobro znaju svi oni koji su s njima bili u obrani. Ostali su zapamćeni u svim dijelovima Lijepe naše. Samo po dobru. “Ponosni jesmo, ali to ne ističemo posebno. Čak i oni rijetki koji su se usudili bilo što reći bili su prozvani od onih koji ni na što nemaju biti ponosni. Dali smo što smo bili dužni dati kao Hrvati, kao branitelji”, zaključuje Culej.
Mi ćemo za kraj samo dodati: “Počast poginulima, zahvalnost preživjelima.”
