Foto: Goran Čelig
Kako smo vas ranije informirali, u prošli petak 3. srpnja u sve popularnijem urbanom vinkovačkom okupljalištu Saloon, nastupio je ponajbolji gradski yu and cro rock cover band Bruno & +40, kojima je prethodio drugi javni nastup Brune Vučka i Darka Janjića a.k.a Vuka & Janjeta
Svirka je započela oko 21:30 sat, kratkim (i slatkim) nastupom već spomenutog projekta Vuk & Janje koji su nas doslovno bombardirali neuobičajenim zvukom i ustvari obrnutom ritmikom, u kojoj je bunjar Bruno glavni instrumentalist dok praktični alii efikasni Dare svira gitaru i pjeva u formi ritam sekcije. Čuli smo ih u pet pjesama: “Sam”, “Sanda”, “Na jednom pustom polju”, “Danas je naš dan” i obradi pjesme “Nebo” kultne vinkovačke grupe The Užas. Uigranost ovog dvojca je sjajna, Brunino umijeće sviranja bubnja zadivljujuća dok je nenamatljivi Dare uspješno zaokružio priču sad već bolje znanu kao Vuk & Janje!
Oko 22:00 sata dvojcu se na bini pridružuje i ostatak banda i Bruno & +40 i sve postaje spremno za svirku i pokazalo se, nenadanu feštu. Bombardiranje dobro poznatim yu i cro rock hitovima (uglavnom iz 80-ih) posjetitelji Saloona tradicionalno dobro prihvaćaju, a oni mlađi željni zabave, plesom i zadovoljnim osmijesima dodatno razgaljuju band što bitno utječe i na njihovu svirku.
Koncert se sastojao od dva bloka, u kojima smo slušali Azru, Prljavo kazalište, Film, VIS Idoli, Psihomodo pop, Bajagu & Instruktore, Zabranjeno pušenje, Daleku obalu, Mileta & Putnike, Električni orgazam, Partibrejkerse, Ekatarinu Veliku… da bi u jednom dijelu koncerta otprašili, u pravoj punkerskoj maniri Škorinu “Teraj, teraj žestoko”.
Hrvoje Vučko sasvim solidno “krba” svoje bas dionice, Sanda Čavar je sve samouvjerenija u preuzimanju glavnog vokala jednog dijela pjesama, iako se po mom skromnom mišljenju još bolje snalazi u ulozi pratećeg vokala. Goran Alerić je solidan usnoharmonikaš i također prateći vokal ali po potrebi i pragmatičan glavni, koji je prije dvije večeri stvarno dobro improvizirao u brojevima kakvi su “Maljčiki” legendarnih Idola. Darko Janjić ne filozofira puno, svojom gitarom struže po samoj biti rock ‘n’ rolla te se kao vokalist najčešće nameće kao najbolji izbor (pogotovo kad je u pitanju Azra). Iako nemaju kalavijature, skoro neophodan instrument za glazbu koju sviraju, Krešimir Janošić na solo gitari stvarno sjajno i s lakoćom obavlja posao pokrivanja svih “eventualnih rupa” koje bi prosječni slušatelj mogao zapaziti. Njegova je umješnost sviranja gitare stvarno neupitna.
I na kraju… šećer na kraju!
Priznajem kako sam veći dio večeri promatrao mladog Brunu Vučka. Jer sam stvarno imao što čuti i vidjeti. Dečko je nezaustavljiv, pokretač, inovator, dosjetljiv i nadasve siguran. On sve radi po svom: svira, pleše i meškolji se, razbija svoj instrument a onda se s njim mazi, jednostavno savršena simbioza čovjeka i glazbala. Kao što je to nekada davno radio Keith Moon iz grupe The Who: uvijek ste imali dojam da on uopće ne svira isto što i njegov band, jer smo njegovim nastupom i ponašanjem mogli misliti kako ga je sve više zanimalo od svirke grupe. Ipak, legendarni Keith Moon nikada nije ispadao iz ritma, štoviše, on je bio ritam. A takav je i Bruno Vučko!!! Bravo!
Cijeli koncert je profesionalno snimio Milan Karakaš, no s obzirom da je još sve u fazi montaže donosima vam nekoliko svojih fotografija.

Bruno & +40 setlista:
  • Zamisli život u ritmu muzike za ples
  • Dolje je bolje
  • Sve je lako kad si mlad
  • Teraj, teraj žestoko
  • Odlazak u noć
  • Srce na cesti
  • Četrnaest palmi
  • Marina
  • Ja volim samo sebe
  • Mi plešemo
  • Ne zovi mama doktora
  • Mladiću moj
  • Zenica blues
  • Maljčiki
  • Samo nam je ljubav potrebna
  • Sjećam se prvog poljupca
  • Hadžija ili bos
  • Kreni prema meni
  • Ramona
  • Moji drugovi
  • Tišina
  • A šta da radim
  • Ja sam mladić u najboljim godinama
  • Pos’o, kuća, birtija
  • Ja sam težak kao konj
  • Krug
  • Sretno dijete
  • Balkan
  • Užas je moja furka
  • Pišonja i Žuga
  • (i još poneka)