12 C
Vinkovci
Petak, 29. ožujka 2024.

Doktor Nikola Drobnjak: korona je kazna čovječanstvu, moramo vježbati optimizam

Više od autora

- vl promo-
Franjo Sorčik
Franjo Sorčik
franjo.sorcik@novosti.hr

Broj ljudi s depresijom i anksioznim poremećajem u svijetu se povećava, tako je 1990. godine u svijetu bilo 416 milijuna oboljelih, dok je 2013. godine njihov broj porastao na 615 milijuna. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, depresija će ove godine postati drugi svjetski zdravstveni problem, a gledajući samo žensku populaciju, zdravstveni problem broj jedan. Početkom godine o tom smo problemu razgovarali s doktorom Nikolom Drobnjakom, specijalistom psihijatrom i subspecijalistom socijalne psihijatrije, Vinkovčaninom koji radi u Općoj županijskoj bolnici Vukovar i Bolnici hrvatskih veterana, a čije se ime našlo i na popisu najboljih liječnika u Hrvatskoj. Tada smo ustvrdili kako na našem području depresiju uglavnom uzrokuje poratno razdoblje, a u posljednje vrijeme i problem iseljavanja jer mladi ljudi odlaze i njihovi roditelji ostaju sami, često bez ikoga da brine o njima te u takvoj situaciji budućnost gledaju crno i ne vide da sutra može donijeti nešto dobro.

Stanje je od ožujka dodatno pogoršano dolaskom pandemije korona virusa, a koja bi na duševno zdravlje ljudi mogla ostaviti posljedice kojih trenutno nismo ni svjesni.

“Puno je suprotstavljenih mišljenja kada je korona u pitanju, bilo da se radi o samoj struci, znanstvenicima, virolozima ili o onima koji odlučuju, odnosno političarima, pa i o običnim ljudima koji si daju za pravo komentirati ono u što se ne razumiju. Upravo je takva situacija dovela stanovništvo u jedno kaotično stanje i ljudi, uz to što je ovaj virus srušio naš dosadašnji svijet, naš stil života i unio strah u sve nas, jednostavno više ne znaju što da misle i kome da vjeruju, a to je vrlo opasno za psihičko zdravlje pojedinca. Na psihu pogotovo utječe i to što nam je oduzeto pravo na donošenje vlastitih odluka, na zadovoljavanje nekih životnih potreba, svi se moramo ponašati uniformirano, odmaknuli smo se jedni od drugih”, ističe dr. Drobnjak. A upravo je odmak čovjeka od čovjeka, kaže, ogroman problem jer ljudi su socijalna bića i jedni bez drugih teško opstajemo. Dovoljno je, dodaje, pogledati koja je najgora kazna u samim zatvorima gdje ionako borave već kažnjeni ljudi. Riječ je o samici, koja predstavlja najteži oblik kažnjavanja.

“Stanje prije i nakon korone neće biti isto, već sada postaje normalno da radimo od kuće, sve je više aktivnosti koje obavljamo on-line i to će ostati za stalno, htjeli mi to ili ne. Prema tome, izreka “čovjek je čovjeku lijek”, više neće imati smisla. Korona će dakle stvoriti, odnosno već je stvorila, određene mentalne promjene kod ljudi jer smo kontinuirano okruženi strahom od oboljenja, od gubitka posla, od neizvjesnosti što nam donosi sutra. Naravno da smo svi psihički potonuli, netko će priznati netko neće, ali činjenica je da ljudi u samoizolaciji i karanteni recimo imaju u određenim trenucima depresivnih elemenata, pa čak i elementa posttraumatskog stresnog poremećaja”, objašnjava.


Ljudi u samoizolaciji, odvojeni od svojih najmilijih, napominje, to uglavnom teško prihvaćaju i u toj situaciji predlaže, tko je u mogućnosti, druženje s kućnim ljubimcem jer tako ipak razmjenjujemo određene emocije, odnosno dajemo i primamo emocije.

“Bića smo emocije, dajemo sebe drugima, ali isto tako moramo primati druge kako bi opstali na ovom svijetu. Vrlo je važno i da iz svega ovoga naučimo kako se nositi s frustracijama i sa stresom, kako se nositi sa smrću koja se događa oko nas. Pogotovo je tu teško medicinskim djelatnicima na koje će sve ovo ostaviti trajne posljedice. Povukao bi ovdje paralelu s Domovinskim ratom kada sam kao mladi liječnik bio u timu koji se borio za život teško ranjenog vojnika. Bio sam siguran da ga mogu spasiti iako su mi starije kolege govorile da mu nema spasa. Vojnik je na kraju preminuo i mene je to strašno pogodilo, ubrzo nakon toga prišao mi je dr. Smital i objasnio kako liječnici sebe moraju gledati isključivo kao ljude u bijelim kutama, a nikako kao bogove koji mogu sve. Kad se tako postavite puno je lakše živjeti i funkcionirati”, naglašava dr. Drobnjak.

Nipošto ne treba, poručuje, bježati od cjepiva jer ono će zasigurno donijeti puno više dobroga nego što bi donijelo lošega. I sam će se, kaže, cijepiti čim se za to ukaže prilika.

“Kod nas je sveprisutan skepticizam prema cijepljenju, ljudi su nedovoljno informirani i svatko si, što sam već izdvojio kao veliki problem, daje za pravo da komentira i pametuje oko cjepiva. Najopasniji su upravo oni koji se ničega ne boje i koji određene situacije ne shvaćaju ozbiljno, oni su opasni i za sebe i za okolinu jer jednostavno nemaju uvid niti u sebe niti u stanje stvari općenito”, upozorava. Kao rješenje za povratak na prethodno stanje uma, a po prestanku pandemije, ističe što skoriji povratak aktivnostima koje su nas nekada veselile. “Došla nam je zima, tmurniji dani koji i inače loše utječu na raspoloženje, s druge strane svakodnevno smo bombardirani lošim vijestima, a tu je i ta neizvjesnost što nam budućnost donosi. Moramo se dakle, kada sve ovo prođe, zapitati što je to mene prije činilo sretnim i što je to što me najviše emotivno ispunjavalo, kada sam se najbolje osjećao. No, taj povratak na staro moramo dozirati, nipošto ne smijemo prenagliti u velikoj želji jer ćemo se izgubiti u tim nastojanjima”, kaže. Posebnu pažnju obratiti treba, napominje, na one koji psihički pate u ovim vremenima, a ne usude se to javno podijeliti zbog mogućih osuda i ismijavanja.

“Kada se porežemo, nešto slomimo i slično, odmah idemo liječniku, žurno se to sanira, zaustavlja krvarenje. A kada ranjena duša krvari, onda to nitko ne vidi i ne liječi, a ta je bol i gora od one fizičke”, zaključuje dr. Nikola Drobnjak.

Povezani članci

- vl promo-

Posljednje objavljeno