U utrci za ‘wanna be anglistima i lajkovima’, održavamo li materinski jezik na aparatima? ‘Čitamo’ li danas drugog čovjeka po njegovu rukopisu na online kanalima gdje nam je sve vidljivo i jasno? Ruku na srce, potpisnica ovih redaka čini to svakodnevno. Dijelom iz razloga što voli materinski jezik i neprestano ga uči, a dijelom i zbog ‘profesionalne deformiranosti’ pa joj se uslijed ‘polupismenosti diže kosa na glavi.’
Materinski jezik prvi je jezik kojim se sporazumjevamo s okolinom, učimo ga i izražavamo svoje misli i osjećaje. Učimo ga u obiteljskom okruženju, a on se duboko usađuje u svakog govornika. Dan materinskog jezika je važan zbog njegovog očuvanja, učenja, razvoja hrvatskoga jezika, ali i svih drugih jezika. Poznavanjem vlastitoga jezika, možemo sa sigurnošću usvojiti i učiti sa razumijevanjem druge strane jezike. Nijedan jezik nije teško naučiti, a materinski jezik najlakše jer nam je blizak od dana kada smo došli na ovaj svijet, uvodi nas u temu profesorica Hrvatskog jezika i književnosti Ivana Radić koja se profesionalno usmjerila materinjem jeziku poučavati generacije učenika OŠ Josipa Kozarca u Vinkovcima. Jezikom formiramo stav, mišljenja, karakter pa dio mladih ljudi s kojima komunicira svakodnevno itekako to shvaća. S druge strane, dio to trenutačno ne razumije, no s vremenom hoće, optimistična je.
“Znati se izražavati pravilno i u skladu s književnim jezikom je iznimno važno zbog jednostavnije komunikacije s drugim ljudima i izbjegavanja mogućih nerazumijevanja. Razumjeti nekoga u potpunosti i znati što želi je pola posla kojeg moramo napraviti, a usput ćemo izbjeći moguće neugodnosti, nerazumijevanja, neshvaćanje odnosno zamke koje nam može priuštiti jezik,” pojašnjava profesorica Radić.
U tom smislu, komunikatore dobrih poruka, u budućnosti možemo očekivati od onih koji se budu dovoljno posvetili učenju i razumijevanju vlastitoga jezika. Takvi ne trebaju brinuti o problemima u komunikaciji. No, oni koji to ne budu činili povremeno će imati probleme u nerazumijevanju s okolinom, naglašava nastavnica Hrvatskog jezika. Jezik je živa materija, dodaje. Nju ne možete zaustaviti. On se neprestano mijenja, obogaćuje ili osiromašuje.
“Riječi koje smo poznavali prije 30 ili 40 godina, danas više i nisu toliko u uporabi. Djeca ih ne poznaju, a riječi koje se stvaraju, očekujmo ih za nekih pet do šest godina, koliko je potrebno jednom jeziku kako bi ih usvojio,” pojasnila je osvrtom na promjene u načinu komunikacije koje su sa sobom nužno donijele mobilne aplikacije za dopisivanje, poput Vibera i WhatsAppa kao i društvene mreže koje su brzinom i kratkoćom dijelom osiromašile jezik kojim smo do sada komunicirali. Danas se korespodencija potonjim svela na na brzo, skraćeno, „lajk”… No to se ne čini samo pisanim izražavanjem nego i usmenim, ocjenjuje prof. Ivana Radić.
“Sve društvene mreže koje danas imamo omogućuju nam lakše i brže komuniciranje, ali uvelike osiromašuju naš rječnik, a to nije dobar znak. Lajkovi su u redu, ali reći nekome što uistinu mislimo, bilo usmenim ili pismenim putem, nije isto” poručuje pojašnjavajući kako glavne uzroke trebamo tražiti u brzom razvoju tehnologije što je neminovno.
Za vjerovati je da dio odgovornosti snosimo i mi mediji. Skloni smo često u estradizaciji tema koristiti se anglizmima i kolokvijalnim govorom, udaljeni svjetlosnim godinama od standarda, a sve kako bismo se svidjeli publici.
“Mislim kako je uloga medija neupitna danas u poznavanju uporabnog jezika. Koliko nam pomažu, toliko nam i odmažu. Djeca, pa i mi odrasli, gledaju i upijaju svaki dan putem različitih medija. Slušamo, provjeravamo novine s interneta i društvenih mreža čime katkada poboljšavamo svoju komunikaciju, ali ujedno usvajamo neke nove riječi koje možda i ne razumijemo. Uporaba anglizama u jeziku je neizbježna zbog razvoja tehnologije, a tu brzinu, s obzirom na to da se sve događa izvan granica naše domovine, mi unutar hrvatskog jezika, ne možemo tolikom brzinom pratiti stvarajući nove riječi. Tada usvajamo te tuđice, prilagođavamo ih izgovornom hrvatskom jeziku, ali ih pišemo onako kako smo ih prenijeli iz stranog jezika,” naglašava.
Recept za njegovanje materinskog jezika neophodan svima bez iznimke, postoji. A odgovornost je prvenstveno na roditeljima, onima od kojih prvih usvajamo govor i ponašanja unutar obitelji potom slijede prijatelji, odgajatelji i škola.
Većina učitelja Hrvatskog jezika i književnosti često, uz obvezne lektirne naslove, učenicima nudi zanimljive izborne naslove, ne bi li ih zainteresirala za čitanje. Obogaćujući rječnik, istovremeno šire horizonte. No evidentan problem najmlađe populacije, onih koji tek kreću u školu ili se nalaze u osnovno ili srednjoškolskom obrazovanju, jeste taj što mnogi ne vole čitati. A samo upornim čitanjem ili slušanjem, možemo obogatiti naš rječnik. “Poznato je da djeca u dobi od 10 do 12 godina, kada se nalaze u 5. odnosno 6. razredu osnovne škole, usvajaju najviše riječi i upijaju kao spužvice. A stvarnost je da u toj dobi imamo djecu koja ne vole čitati, skraćene lektirne naslove pronalaze na njima omiljenoj stranici web stranici lektire.hr. No na taj način ne mogu stvoriti dovoljnu količinu riječi koju će usvojiti, a kasnije moći reproducirati, razumjeti, služiti se njome i slično.
Veliku energiju ulažu nastavnici razredne nastave i knjižničari, kako u školama jednako i u gradskoj knjižnici i Bibliobusu kako bi knjiga bila dostupna svima za čitanje, obogaćivanje rječnika i stjecanje novih znanja. Neki danas misle kako to ipak nije potrebno, a kako će ono što su čuli, vidjeli ili negdje usput pročitali biti sasvim dovoljno za bogaćenje njihova rječnika i osposobljavanje za daljnju komunikaciju, no kamo sreće da je to tako,” pojašnjava profesorica i dodaje: “Po njemu si sve što jesi! Jezik te čini potpunim, oblikuje te, obrazuje, omogućava izražavanje tebe kao osobe. Izgovarati riječi kojima djelomično znamo značenje ili ih uopće ne znamo, ne čini te boljim ni pametnijim od drugih, primjerice uporabom stranih riječi, tuđica, anglizama, ili oponašanjem tzv. Youtubera čije kanale djeca danas prate. Zbog toga je potrebno izražavati se jezikom kojeg razumijemo i poznajemo jer njime izražavamo sami sebe.
Poznavajući svoj vlastiti jezik, upoznajete sve jezike svijeta učeći ih s razumijevanjem. Tada su vam sva vrata otvorena. Poznajete li svoj jezik, nijedan jezik neće biti teško usvojiti. Upućujem prvenstveno na pet svjetskih jezika za koje svi znamo. Naša komunikacija s razumijevanjem uspješna je samo njegujemo li svoj materinski jezik,” poruka je u povodu Svjetskog dana materinskog jezika profesorice Hrvatskog jezika i književnosti, Ivane Radić.
