Danas u jednoj vinkovačkoj srednjoj školi učenici s teškoćama dobili su veću priliku za obrazovanje, osamostaljenje i uključivanje u svijet rada. Zahvaljujući posebnom eksperimentalnom programu koji se već dvije godine provodi u Poljoprivredno-šumarskoj školi u Vinkovcima, učenici osnovnih škola koji školovanje završavaju po posebnom programu mogu ga nastaviti u srednjoškolskim strukovnim ustanovama i to kroz osposobljavanje za pomoćna zanimanja.
Posebno se ističu dva nova smjera, pomoćnik u hortikulturi i pomoćnik u peradarstvu. Ovaj posljednji se po prvi put u Hrvatskoj provodi upravo u Vinkovcima, a prvi učenik koji ga pohađa je Antonio Mikulić iz Gradišta. Njegova je priča posebna jer pokazuje kako dobro osmišljen program i stručna podrška mogu otvoriti vrata uspjehu i za one učenike koji se često nalaze na marginama obrazovnog sustava.
Antonio se osim u školi obrazuje u suvremenom Regionalnom centru kompetentnosti Poljoprivredno-šumarske škole koji se nalazi tek kilometar od same škole u smjeru Rokovaca. Između ostalog, Centar je opremljen i izvrsnom opremom za rad s domaćim životinjama, a posebno je prilagođen učenicima koji uče kroz praksu. Tamo Antonio svakodnevno obavlja zadatke koji uključuju hranjenje i njegu peradi, održavanje zoohigijenskih uvjeta, kontrolu temperature i vlažnosti u prostoru za uzgoj te čišćenje i dezinfekciju opreme i objekata.
„Kada završi ovaj program, Antonio će biti osposobljen za rad na obiteljskom gospodarstvu specijaliziranom za uzgoj peradi bilo da je riječ o kokošima, patkama ili guskama. Bit će sposoban samostalno i pod nadzorom voditi procese inkubacije, brinuti o nesilicama te sudjelovati u proizvodnji jednodnevnih pilića“, pojašnjava njegova mentorica i nastavnica Mirjana Butorac.
Ovaj sramežljivi mladić jasno zna što želi. Kaže kako mu nije bilo teško odlučiti se za ovo zanimanje jer oduvijek voli praktičan rad. „Odmalena sam okružen životinjama. Kod kuće u Gradištu imamo perad i uz pomoć obitelji brinem o njima. Više volim biti s peradi nego sjediti u učionici“, iskreno priznaje te dodaje kako su mu najdraže kokoši.
U Centru Antonio hrani perad, priprema i miješa hranu, pere pojilice, mijenja vodu, čisti unutarnje i vanjske prostore peradarnika te provjerava uvjete u inkubatorima. „Zna da se inkubacija mora planirati. Guščja jaja, primjerice, skupljaju se jer imaju drugačiji period inkubacije. Takve stvari najbolje se uče kroz praksu“, dodaje nastavnica Butorac.
Upravo je praksa ono što ovaj program čini posebnim. Umjesto da svaki dan provode u školskim klupama, učenici su izravno uključeni u stvarne radne procese što im omogućuje da razviju vještine potrebne za rad i samostalan život. Nastavnici ih pritom pomno prate i pomažu im razvijati komunikacijske, organizacijske i socijalne vještine.
„Kada je došao, bio je povučen i vrlo tih. Do kraja prve godine već se opustio, postao je pričljiviji i sigurniji u sebe. Sada, u drugom razredu, već dosta toga radi samostalno i pokazuje inicijativu“, zadovoljno ističe nastavnica.
Za razliku od na desetke generacija prije, Antonio ne mora putovati kilometrima daleko kako bi stekao praktična znanja. Njegova nastavnica prisjeća se vlastitih srednjoškolskih dana. „Ustajala sam u četiri ujutro kako bih stigla do mljekare u Županji. Danas naši učenici imaju Centar odmah pokraj škole. To je ogromna prednost i kvalitetan temelj za radnu budućnost“, ponosno ističe.
Njegovi planovi za budućnost su jasni. Volio bi nastaviti raditi s peradi, bilo na vlastitom imanju, bilo na nekoj većoj farmi, ovisno o prilikama koje se stvore. No jedno je sigurno, ima znanje, volju i podršku. Antonio je izvrstan primjer koliko jedan učenik može napredovati kada ima radne navike te kada mu se pruži prilika.
