Karlo Miljanić krajem prošle sezone napustio je Cibaliju i otišao put slovačke prve lige. Brani boje Košica, a u prvoj sezoni u novoj sredini postigao je sedam pogodaka u službenim utakmicama.
Njegov klub bio je nadomak Europe, a s odrađenom sezonom itekako je zadovoljan. „S obzirom na to da je klub prošle godine bio u borbi za ostanak, možemo biti vrlo zadovoljni. Loše smo ušli, no s promjenom trenera dobili smo puno toga. Krenuli smo igrati ofenzivan nogomet, zabijati puno golova, a treneri drugih klubova govorili su kako igramo jedan od najboljih nogometa u Slovačkoj. Moj status promijenio se dolaskom novog trenera, počeo sam više igrati. Kada sam ulazio s klupe zabijao sam golove, no taman kada sam ušao u ritam, ozlijedio sam se i pred kraj sam bio van terena”, kazao je Miljanić za Novosti dodavši kako je cilj kluba u idućoj sezoni izboriti Europu.
Trener na Vinkovčanina ozbiljno računa i u novoj sezoni, a pripreme kreću 15. lipnja. Do tada igračima stižu razni programi treniranja, a napadački orijentirani igrač dodatno radi s individualnim trenerom. Glavni dio priprema Košice će odraditi u Poljskoj, a prvenstvo kreće 26. srpnja.
„Uvjeti u klubu su odlični, napravljen je novi stadion. Jedino smo imali problem s terenima za treninge, ali brzo će se to riješiti. Što se nogometa u Slovačkoj tiče, po pričama sam čuo da se prije sve temeljilo na fizikaliji. Sada se ipak dosta toga promijenilo. Puno pratim i hrvatsku ligu, sviđa mi se da svaki klub želi igrati nogomet. Primjerice, uz one najjače tu su Istra 1961 i Slaven Belupo. Rekao bih kako su Dinamo, Hajduk i Rijeka razina iznad slovačke lige, no smatram da i ovdje nogomet ide u dobrom smjeru. Iako neki klubovi i dalje drže tradiciju forsiranja domaćih i mladih igrača, sve je više stranih trenera i igrača”, uviđa.
Košice su drugi najveći grad u Slovačkoj, a sa svojom okolicom broji preko 300.000 stanovnika. Kako nam je Miljanić otkrio, trenutno na odmoru u Vinkovcima, ondje ne provodi previše vremena u gradu, tek u prolazu popije kavu. Već nakon mjesec i pol dana počeo je razumjeti dosta slovačkog jezika, a s vremenom mu je sve lakši. Jezik ima sličnosti hrvatskom, no dosta toga ovisi kojim se dijalektom priča. Na kraju razgovora osvrnuo se na Cibaliju.
„I dalje pratim Cibaliju, svaki put kada sam bio u Vinkovcima tijekom reprezentativne stanke došao sam pogledati utakmice. Žao mi je što su i dalje ostali u drugoj ligi, ali nadam se da će se Cibalia jednom vratiti tamo gdje i pripada. Vinkovci mi nedostaju, kao i obitelj. Obitelj mi pruža veliku podršku, a djevojka mi dosta olakša stvari tako što dođe kod mene u Slovačku”, zaključuje za naš portal.
