Ovih dana sve je više onih koji ne mogu dočekati ponovno otvaranje ugostiteljskih objekata, odnosno kafića i restorana koji su, budimo realni, postali neizostavni dio života većine građana.

A u svakom ugostiteljskom objektu, mora postojati način na koji gosti mogu izraziti svoje nezadovoljstvo uslugom. Već neko vrijeme, nekada popularna knjiga žalbe, više nije obavezna, ali su zato ugostitelji dužni gostu omogućiti druge načine prigovora. Dakle, obveza ugostitelja je da u ugostiteljskom objektu, na vidljivom mjestu, istakne obavijest o pisanom podnošenju prigovora. U obavijesti se mora istaknuti na koji način i kome potrošači mogu podnijeti prigovor, mogu ga slati običnom poštom, preko e-maila, telefaksom ili pak upisati u dosadašnju knjigu žalbe. Također, u obavijesti mora stajati napomena da će se na prigovor odgovoriti u roku od 15 dana od njegova primitka. Zanimljivo je da se, po statistikama, gotovo svakom potrošaču barem se jednom dogodilo da je ostao nezadovoljan proizvodom ili uslugom u restoranu, kafiću ili nekom drugom ugostiteljskom objektu, no, većina njih svoje nezadovoljstvo obično je obznanila samo svojim bližnjima ili je iznijela usmenu kritiku osoblju objekta. Iako su gotovo svi bili upoznati s mogućnošću pisanog prigovora u knjigu žalbe, ispostavilo se da je u praksi malo tko koristio takav način prigovora potrošača. Sve u svemu, danas su žalbe i odgovori na njih već uhodana praksa i svi otprilike znaju kako to funkcionira u praksi.

No, ako se vratimo četrdesetak godina unazad i pročitamo Vinkovački list iz ožujka 1979. godine, onda možemo vidjeti kako je sve funkcioniralo u samim počecima, kada je knjiga žalbe bila nešto novo. Zanimljivo je pročitati kako su se snalazili vlasnici ugostiteljskih objekata, ali i kolike su kazne bile za nepoštivanje pravila.