Personalizirane lutkice, likovi iz crtića pa čak i Vučedolska golubica, nema toga što kreativka Jadranka Korenika ne može pretvoriti u malo umjetničko djelo. Uz iglu i konac u rukama ne poznaje granice, a njezine genijalne lutke izmamit će osmijeh na baš svakom licu.
Pomno i s ljubavlju skrojene svojim likom pomalo nas podsjećaju na prohujala djetinjstva naših mama i baka koje danas teško da bi pronašli i u najskrovitijim kutovima prašnjavih tavana. Svojim hobijem, izradom dekoracija od tkanine i krpenih lutki, 62-godišnja Jadranka ekspresno vraća u bezbrižne dane.
„Još sam u djetinjstvu izrađivala goblene, vezla stolnjake, naučila i osnove štrikanja, šivanja i heklanja, što mi sad sve koristi pri izradi mojih lutkica. Uvijek sam bila sklona nekim kreativnim radovima, čemu se nisam u potpunosti posvetila sve do odlaska u mirovinu, kada sam konačno mogla raditi ono što volim i u čemu stvarno uživam”, priča nam Jadranka, inače upravna referentica u mirovini koja svaki slobodni trenutak u svojim Vinkovcima koristi za bijeg u svijet svojih lutki i ostalih rukotvorina. Ni sama ne zna koliko ih je dosad napravila, no, odlaskom u mirovinu tek je počela svoje stvaralaštvo.
Kreativnost je oduvijek dio njezinog svijeta, a ozbiljnije se u ovaj pothvat ‘bacila’ izradom božićnih vjenčića od pompona i božićnih patuljaka, ubrzo zatim i zečića kao uskrsne dekoracije. Međutim, kako je baka sedmero unučadi, počela je i njima raditi igračke, malene zečeve i medvjediće u robici.
„Tako sam došla do ideje da napravim i krpenu lutku čiju sam izradu s vremenom stalno usavršavala i učila se krojenju haljinica preko interneta. Danas se zezam da su moje lutke dizajnerske, jer sam ih ja dizajnirala”, priča nam s osmijehom i dodaje kako poseban dio njezinog hobija čine i personalizirane lutke čija je izrada za nju velik izazov, ali izazov koji generira ogromnu radost kada vidi konačni rezultat.
Kod izrade, Jadranka najprije iskroji dijelove za lutku i to na, pojašnjava, blago rastezljivom materijalu. Njih kasnije dorađuje na mašini za šivanje. Lutku nakon toga puni sintetičkim punjenjem i ručno ušiva otvor punjenja. Zatim spaja dijelove, ruke, noge i glavu, veze lice i od vunice pravi kosu koju lijepi vrućim ljepilom te oblikuje frizuru. Zadnja faza je šivanje robice za lutku i štrikanje papučica.
Pomagača, kaže, nema, sve radi sama i sve je u potpunosti ručni rad. „Apsolutno sve što radim radim s puno ljubavi i prenosim tu ljubav na moje rukotvorine, a najsretnija sam kada moje lutke izazovu osmijeh na licima djece”, tvrdi naša sugovornica, prepuna ideja i beskonačne mašte koja će, vjerujemo, iznjedriti još puno malih krpenih čudesa.
