Prirodni fenomeni kao što su munje i oluje lajtmotiv su fotografije Andree Koledić, inače medicinske sestre u osječkom KBC-u koja stres od posla smiruje bijegom u prirodu. Ova Ceranka „hvata” nevjerojatne fotografije koje dokazuju moć prirode, pretvarajući ju tako u svoj autentičan potpis.
Kamerama, fotoaparatima, albumima i snimkama je, priča nam, okružena od djetinjstva, budući da su njezini roditelji sve značajne životne trenutke voljeli ovjekovječiti upravo na taj način. Čak i one najmanje svakodnevne.
„Imamo više od deset albuma svačega uslikanog unazad tri generacije. Primjerice, na starom smo računalu imali snimke raznih gluposti koje smo sestre i ja izvodile dok smo bile male, a otkako je tata davnih devedesetih kupio prvi fotoaparat. Sjećam se i fotografije kojom je mama zabilježila kako tata pere suđe. Valjda je htjela imati dokaz da pomaže u kućanskim poslovima”, smije se Andrea.
Dodaje kako je u njezinoj obitelji oduvijek vladao umjetnički duh i izražavanje kroz umjetnost, bilo da je riječ o glazbi, slikanju na platnu ili pak fotografiji. Stoga ni ne čudi što je i ona izabrala krenuti ovim putem, putem kreative i mašte, sanjarenja i inspirativnosti.
Iako je svoj prvi fotoaparat dobila s 12 godina, ozbiljnije se posvetila fotografiranju 2016. kada je kupila vlastitu kameru. Od tada, fotografija joj je postala način izražavanja i bijeg od svakodnevice. Premda ne snima profesionalno, njezine fotografije, posebno one koje prikazuju oluje i munje, privlače pažnju zbog svoje preciznosti i ljepote.
“Munje su fascinantne jer su jedinstvene, jednom kada udari više nikada se ne pojavi u identičnom obliku. Jednom kad ju uloviš takvu kakva je, ona se kao takva više nikada neće ponoviti”, objašnjava Andrea, ističući da je za nju taj prirodni fenomen simbol snage i ljepote te način na koji se povezuje s Božjom veličinom, snagom i ljepotom. „Što vam je munja bliže, to ste bliži s Bogom”, dodaje malo crnog humora. Njih je počela snimati prije tri godine, a oko definitivno ima i za druge detalje u prirodi poput oluja, nebeskih tijela i ostalog.
Unatoč opasnosti koju donosi fotografiranje munja, ova medicinska sestra iz Cerne kaže kako se ne boji. U situacijama kada primjerice munja udari 300 metara dalje od nje, pripomogne adrenalin, a sve prevladava uz ljubav i strast koje gaji prema tome što radi. U svemu tome, napominje, vidi izazov. Nerijetko se dogodi i neka zanimljiva situacija koja zauvijek ostane urezana u sjećanje.
„Jedna od njih dogodila se nedavno kada sam s prijateljem krenula u lov na munje. U trenutku kada smo brzinski spremali opremu i krenuli trčati prema autu jer nam je oluja došla preblizu, njegov fotoaparat uspješno je zabilježio munju. Ekspozicija kod fotografiranja munja traje nekoliko sekundi, ovisno o njihovoj udaljenosti i količini svjetla. Fotoaparat se postavlja na stativ i automatsko okidanje te, ako ga se pomjeri u trenutku dok propušta svjetlost na senzor, fotografija postaje mutna. Baš nam je zato ta fotka ostala upečatljiva”, objašnjava Andrea koja se u Osijek doselila 2016. godine.
Uz ljubav i želju, kada je fotografija u pitanju ima i nekoliko uzora, a to su nedvojbeno Reed Timmer, Hank Schyma, Paul Smith, Matej Seletković, Danijel Palčić i Dario Grubišić. S druge strane, najveća joj je podrška u radu suprug Ivan s kojim rado mašta o budućim projektima, planira i dalje usavršavati svoje vještine i istraživati nove izazove.
„Iako je riječ o hobiju i načinu rješavanju stresa, imam dosta planova koji, između ostalog, podrazumijevaju fotografiranje čak i crvenih vilenjaka te olujnih vrtložnih vjetrova. Trenutno od toga ne zarađujem niti sam organizirala izložbu, jednostavno mi je to zadovoljstvo koje imam nakon teškog radnog dana u bolnici. Vraćanje u stan s takvim prizorima u svojoj galeriji nakon lova nitko mi ne može platiti novcem”, podvukla je ambiciozna fotografkinja.
