„Izvedba je…“ diplomska je monodrama Vinkovčanke Nataše Veselinović kojom svojim vršnjacima želi poručiti: Niste sami, ne gubite nadu, radite i dobra budućnost nas čeka. Čeka vas u danas od 20 sati u Gradskom kazalištu Joza Ivakić.
Pune dvije godine trebale su Nataši da pripremi svoj diplomski rad. Da predstavi sve ono što je naučila kroz pet godina na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci i prikaže pozadinu glumačkog posla, koji je sve, samo ne lagan. Puno toga se krije iza kulisa, a kako izgleda jedan proces stvaranja kazališne predstave pokazat će u nedjelju u gradskom kazalištu autobiografskom predstavom „Izvedba je…“.
„Inspirirala me predstava glumca Zijaha Sokolovića „Glumac…je glumac…je glumac“. Gledajući ju cijelo vrijeme sam razmišljala o tome kako mi nedostaje ideja za diplomski i kako je ovo super pravac da uobličim svojih pet godina studiranja“, priča nam Nataša i dodaje kako ovim djelom želi pokazati prijelaz iz sigurne zone fakulteta u stvarni svijet, svijet odraslih. „To je vrijeme kojega se većina nas boji, kada imamo krize identiteta i krize koje su normalne za taj period. Nadam se da će se moji vršnjaci moći poistovjetiti sa mnom, ali i jedni s drugima, da smo zajedno u tome i da trebamo puno raditi za bolje sutra“.
Predstava je to u kojoj nema predstave. Nataša ju pokušava stvoriti, razmišlja, pokušava doći do najboljeg rješenja. Inspiraciju pronalazi ponajviše u radu ruskog pjesnika Antona Pavloviča Čehova koji je, kako kaže, najrealističniji spisatelj svih vremena, a u cijelom procesu prisutna je i publika. Ima direktan uvid u to kako od ideje nastaje jedna predstava. „Čehov se idealno uklapa. Pomaže mi u pitanjima koja se otvaraju, ali nikada do kraja. Ja nikada neću izreći cijeli problem, dok ruski pisac jasno kaže u čemu je stvar. Zapravo ga zazivam u pomoć“, pojašnjava naša sugovornica.
U predstavi je ona jedina glumica, a jedini kostim je radno odijelo kojim simbolično želi odati počast mukotrpnom glumačkom poslu. „Želim reći da glumac nije tu da samo glumi i bude lijep pred publikom ili kamerama. Ovo zvanje se danas olako shvaća. Htjela bih da prestanemo u žargonima za nekoga govoriti da je glumac ili glumica ako se uistinu time ne bavi, htjela bih da ne prljamo zvanje jer je ovo jedan težak rad“, napominje Nataša.
U dramskim je sekcijama od malih nogu, no ozbiljnije je glumu počela shvaćati kada se upisala na dramski studio u kazalištu u Puli, nakon što je tri godine studirala na Učiteljskom fakultetu. Odigrala je nekoliko predstava i konačno odlučila napraviti onaj prvi, veliki korak – upisati Akademiju primijenjenih umjetnosti u Rijeci, smjer gluma i mediji. Primljena je u klasi Rade Šerbedžije. Iako, kaže, postoje trenutci kada se zapita je li dobro izabrala svoj životni put, pljesak publike nakon odigrane predstave obriše sve muke.
„U procesu stvaranja nikada nisi sto posto siguran da je to to, ali kad svoj rad prezentiraš publici i oni te nagrade pljeskom – nema ljepšeg osjećaja. Odahnem jer znam da sam napravila dobru stvar“, priča nam mlada Nataša koja je dosad već glumila u nekoliko predstava za HNK Ivana pl Zajca Rijeka, Istarsko narodno kazalište Pula, Kazalište Ulysses te Gradsko kazalište Joza Ivakić Vinkovci. Kaže kako je sama predstava najlakši dio posla, a sve ono što tome prethodi zahtjeva puno truda i vremena.
Na pitanje gdje se vidi u budućnosti kratko je odgovorila – u poslu koji volim. A koliko ga voli najbolje će nam reći u večeras u vinkovačkom gradskom kazalištu, sa svojom prvom predstavom. „Pozivam sve da dođu na moju predstavu i podrže me. Nadam se da sam uspjela zaokružiti svoje školovanje i prezentirati sebe u najboljem svjetlu, a ovo je ujedno i najbolji način da se sami uvjerite s čime se sve glumci bore u svome poslu“, poziva Nataša.
