S jednogodišnjim odmakom, vinkovački frizeri i dalje se s nelagodom, prisjećaju neizvjesnosti koja im je preko noći zaključala obrte i svezala ruke. Strah koji su tada osjetili nemjerljiv je. U jednom trenutku srušio im se svijet.

Zaključati obrte u samo 24 sata značilo je ostati bez kruha u rukama i rješenja na koji način servisirati kredite, plaće, tekuće mjesečne troškove. Dva mjeseca zaključanog života, a onda je uslijedilo novo normalno.

„Posao je smanjenog opsega iz više razloga. Prvi je strah ljudi od nepoznate bolesti koja je potpuno ograničila kontakte. Nismo u mogućnosti primati narudžbe punim kapacitetom, a popunjeni termini i danas se otkazuju jer se odgađaju zakazane svečanosti,” podijelila je svoje iskustvo Martina Čolaković, vlasnica salona Prestige iz Vinkovaca od čijeg obrta živi pet obitelji. Iskoristila je državne potpore za zaposlene i poslodavce.

„Moram priznati da su mi one skinule veliki teret jer imam 4 radnice, a isplatiti isto toliko plaća samo za jedan mjesec bez prihoda, nemoguća je misija. Mišljenja sam da ni jednom poslodavcu nije ostala ni kuna od naknade predviđene za nas odnosno meni osobno nije. Morala sam podmiriti tekuće mjesečne troškove, napraviti preinake u salonu vezano uz pregrade među pultovima i slično. U mojoj branši ako ne radiš, jednostavno nemaš. Ovisiš o isključivo svojih deset prstiju. Zasada nisam smanjivala broj zaposlenih jer se nekako uspijevamo pokriti, no to je neprestana borba,” dodaje.

Posao je ovo koji zbog bliskog kontakta i rada u zatvorenom uključuje obvezne zaštitne maske, no komplicira posebice kada je riječ o bojanju ili brijanju u brijačnicama. Ni stilistima, ni klijentima nije lako raditi pod maskama, ali reći će, živ se čovjek na sve navikne. „Osobno nisam imala neugodnosti ili negodovanja klijenata za nošenje maski. Ljudi su disciplinirani i sretni što smo otvoreni. Nakon godinu dana već smo se svi prilagodili novom normalnom, a što se tiče dezinfekcije, u našem poslu nije novost nego je uvijek bilo na prvom mjestu,” pojašnjava ova mlada poduzetnica koja je i frizer i menadžer, dva u jedan.

Martina je potporu Grada Vinkovaca namijenjenu obrtnicima iskoristila za novi inventar i edukacije svojih djelatnika koje su u ovom poslu neophodne žele li biti u korak s trendovima.


„Odobreno mi je 5000 kuna, a novci su sjeli na račun u roku deset dana. Uložila sam ih u novi praonik i dijelom u edukaciju. Troškove pravdamo do zadnje lipe čime zajedno potvrđujemo ozbiljnost i odgovornost. Plan je konkurirati i ove godine s pripremljenim projektom do roka 31. listopada te ulagati u nova znanja s obzirom na to da su edukacije u našoj branši vrlo skupe i kreću se od 8 000 kuna pa nadalje,” pojašnjava.

Vlasnik DD Studija Dubravko Pfeiffer, frizer stilist koji svojim profesionalnim uspjesima promovira ime grada Vinkovaca i izvan granica Lijepe naše, potvrdit će domino efekt lockdowna koji se itekako odrazio na male uslužne obrte – frizere, kozmetičare, cvjećare, slastičare, ugostitelje. „Kada netko otkaže svadbu, nije izgubljen samo taj dan/vikend, nego se posljedično reflektira na ozbiljan mjesečni pad prometa i gubitci su puno veći od onih koje većina ljudi procjenjuje. Naime, cijele obitelji taj mjesec dolaze na šišanje, bojanje, brijanje, a onaj finalni dan odrađuju se samo frizure,” objašnjava.

„Da nam je netko rekao prije samo godinu dana kako će nam se životi okrenuti u danu, slatko bismo se nasmijali. No, dok dišem, nadam se pa doživljavam ovo kao privremeno i nužno zlo. Nek’ je maska svo zlo stanja u kojem se nalazimo! Nitko od nas poduzetnika nije mogao predvidjeti što nas čeka. Tjedan dana prije no što će nas zaključati slavio sam radno 20. godišnjicu salona s planovima za dalje. Taman sam potporu od Grada uložio u ličenje prostora, novi inventar od pulta do sušila, a onda odjednom neizvjesnost i strah. Blago rečeno došlo mi je slabo. U glavi su se rojile zastrašujuće misli. Obveze prema državi, režije, krediti koje treba platiti, a ja imam samo ove dvije ruke koje su sada vezane,” prisjeća se omiljeni vinkovački frizer.

No pozitivan kakav je, pomislio je: Bože, samo da svi ostanemo živi i zdravi i bit će već nekako.

Strah i svojevrsno olakšanje nastupilo je, govori, odlukom vlade o potporama sektoru. Iako mjere jesu vatrogasne, nada se premostiti i ovu krizu. Sve je stvar prilagodbe jer izbora nemaju. Kaže, sve će ova branša izdržati samo da im nitko ne zadire u dignitet, pravo na rad i stvaranje iz čega proizlazi osjećaj vrijednosti. Izaći će iz svega bogatiji za novo iskustvo, siguran je, no činjenica jest da nas je ovo naučilo presložiti prioritete i staviti, uz zdravlje, jedne drugima na prvo mjesto.

 „Kod mene nikada ne nedostaje vjere i optimizma, jer ostanemo li bez toga kao pojedinci i zajednica, sve gubi smisao. Pokušajmo stvoriti svoj mikrosvijet i uživajmo s bližnjima dok smo ovdje, poručuje za kraj optimistični vlasnik DD Studija.