-0 C
Vinkovci
Petak, 27. siječnja 2023.

Nikolina Šebalj: Osvojiti najviši vrh Afrike bilo je teže nego što sam očekivala

Više od autora

- vl promo-

Josipa Haluška
Josipa Haluška
josipa.haluska@novosti.hr

Tjedan dana nakon što smo pisali o mladom bračnom paru koji je osvojio vrhove Himalaje, u redakciju nam je stigla nova vijest o uspjehu vinkovačkih planinara. Ovoga puta riječ je o Nikolini Šebalj koja se prije koji dan vratila s Kilimanjara, najvišeg vrha Afrike.

Sa svojih 5.895 metara, Uhuru, smješten na planinskom vulkanskom masivu Kilimanjaro u sjeveroistočnoj Tanzaniji, najviši je vrh afričkog kontinenta. Planina je to i s najvećom visinskom razlikom na svijetu budući da od podnožja do vrha ima 4.600 metara, pa je popeti se na nju uistinu velik izazov. No, itekako savladiv za Vinkovčanku Nikolinu Šebalj od koje smo jedva čekali čuti kako je izgledala ova nesvakidašnja avantura. Pripreme su, kaže, trajale oko godinu dana, a od 60 ekipa koje su tada bile tamo, samo njih 10 je odlučilo krenuti ka samom vrhu.

„Iako nije trebao biti, Kilimanjaro je za mene osobno dosad bio najteži. Nije to bilo toliko tehnički zahtjevno i nije nam trebala alpinistička oprema koju inače koristimo, ali sve nam je otežala jaka oluja za koju je čak i vodič, koji se do vrha popeo 160 puta, rekao da ovako nešto nije doživio. Mislili smo da će biti puno lakše”, priča nam Nikolina, inače članica Planinarskog društva Frankopan Rokovci-Andrijaševci koja je osvajanje vrha posvetili Vinkovčanki Miji Bošnjak, djevojčici s dijagnozom spine bifide.

Cijeli proces uspona trajao je tjedan dana, a društvo su joj pravili „planinarski” prijatelji koje je upoznala kroz brojne izazove. To su bili članovi Hrvatskog planinarskog društva Sokolovac iz Požege Ratimir i Silvija Čajka te član PD Krndija iz Našica Hrvoje Tržić. Već ustaljena je to ekipa u kojoj se međusobno svi jako dobro poznaju i koja je prije Afrike zajedno prošla puno toga, uglavnom u vlastitom aranžmanu. No, ovoga puta morali su ići preko agencije budući da je Kilimanjaro i nacionalni park. Dobili su dva vodiča te 14 nosača koji su im pomagali sa stvarima i šatorima. Njih 14 na njih četvero. „Bilo mi je to malo neobično, ali lijepo. Ljudi su izuzetno dragi i spremni pomoći, zapravo oni ne mogu bez nas, a ni mi bez njih”, dodala je 24-godišnja Vinkovčanka.

Osim oluje koja im je rušila šatore i zbog koje su u jednom trenutku ostali bez kuhinje, time i bez doručka, potencijalnu opasnost predstavljala je i visinska bolest s kojom se, na svu sreću, ekipa nije suočila. Visinska bolest je, pojasnila je Nikolina, poremećaj uzrokovan manjkom kisika na velikim visinama, što je viši vrh to je manje kisika i tijelu je potrebno više vremena da se prilagodi. Iako je njih zaobišla, svjedočili su ružnim prizorima u kojima je „pokosila” druge planinare, neki su čak i na nosilima spuštani dolje.

Na vrhu su bili tek nekih pet minuta, uslikali se sa zastavom te krenuli natrag. „Inače se na vrhovima bude do maksimalno 15 minuta, zbog vremena i visinske bolesti, ali i kako se tijelo ne bi previše ohladilo jer se u spustu ne može previše zagrijati”, napomenula je i dodala kako se uvijek napornije spuštati: „Sve je gotovo i nema više one uzbuđenosti kao kod penjanja, samo čekaš kad ćeš stići”. Osim samog osvajanja vrha, u Tanzaniji se ova slavonska ekipa družila s plemenom Masai, a posjetili su i safari.

Planinarenjem se Nikolina počela baviti na nagovor Dragice Šibenik, predsjednice PD Frankopan, iako je oduvijek voljela kampirati i boraviti u prirodi. Obišla je gotovo sve vrhove Hrvatske, a nedavno je dobila i najviše priznanje Hrvatskog planinarskog saveza jer je skupila sve vrhove u sklopu Hrvatske planinarske obilaznice. Za to su joj trebale neke tri godine, dok ih neki, kaže, skupljaju cijeli život. Osvajala je i najviše točke Bosne i Hercegovine, Slovenije, Austrije, Italije, Turske i Rumunjske, a planira nastaviti istim tempom. Na ruti će svakako biti i najviši vrh Francuske, Mont Blanc, koji jednom prilikom nije uspjela osvojiti do kraja zbog pukotine pod vrhom.

„Ne odustajem jer to jednostavno volim. Koliko god bilo teško, koliko god imala neprospavanih noći, problema, stresa, nervoze i koliko god puta rekla da mi je ovo zadnje penjanje, to sve nestane odmah po povratku i samo želim nazad”, zaključuje Šebalj priču o svojoj ljubavi, čeličnoj volji i neprestanu željom za novim izazovima.

Povezani članci

- vl promo-

Posljednje objavljeno