Sedmu godinu za redom Ministarstvo poljoprivrede i Večernji list organiziraju natječaj pod nazivom Zlata vrijedan, a koji se odnosi na izbor najboljeg hrvatskog obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva. Dodjela nagrada bit će upriličena u rujnu, a među nominiranima ove godine je i OPG Željke Strgar iz Drenovaca, koja sa suprugom Markom vodi gospodarstvo od 2004. godine. Kako kažu, mladi su stupili u brak i živjeli u zajednici s roditeljima, bratom i snahom, te su se svi zajedno bavili ratarstvom i stočarstvom. “Kako su godine prolazile, djeca su odrastala, pa smo se odlučili podijeliti. Brat se nastavio baviti stočarstvom i ratarstvom, a mi smo se odlučili na ratarstvo. Danas se ne može živjeti samo od jedne proizvodnje, pa smo odlučili probati nešto novo. Obrađujemo 40 hektara, od toga je šest hektara voćnjaka, točnije nasada jabuka. Sijemo sve ratarske kulture koje se siju u našem kraju i pazimo na plodored. Ja sam jedini zaposleni u supruginom OPG-u, ali uzimamo sezonske radnike u berbi jabuka koje je danas, moram napomenuti, jako teško pronaći”, objašnjava Marko Strga.
Posebno se pohvaliti mogu uzgojem jabuka, kojih imaju tri sorte.
“Voćnjak smo podignuli prije dvije godine preko fondova Europske unije, točnije mjere 4.1.1., koja je krenula 2014. godine u sklopu mjere koja obuhvaća gradnju ograde voćnjaka, postavljanje zaštitne mreže protiv leda, nabavu sadnica, atomizera i malčera. Sadnice smo kupili u Italiji. Imamo također i navodnjavanje kap na kap, ali to smo sami financirali, jer jabuke ne mogu bez vode. Ovo nam je druga godina berbe, tako da sada ne mogu znati koliko će biti jabuka ove godine”, kaže Marko. Što se tiče ratarstva, naglašava da su do sada ovršili ječam, koji je bio jako loš, i pšenicu koja se pokazala zadovoljavajućom. O otkupnoj cijeni još se ništa ne zna, a do sada nije s njom bio zadovoljan, jer kad pogleda na sav uloženi trud i obveze koje ratari i voćari imaju i kvalitetu svojih proizvoda, cijena je preniska.
“Najgore je kada u trgovinama vidim silne uvezene jabuke koje nisu ni blizu našima. Ljudi su primorani to kupovati, a mi imamo znatno kvalitetnije proizvode koje jako teško plasiramo na tržište. Uzgojene s mnogo truda, odricanja i ljubavi, a za njih dobijemo sramotno malu cijenu. Ako se voćnjak pokaže isplativim, i ako uspijemo svoj proizvod dobro plasirati i za to dobiti odgovarajuću cijenu da možemo namiriti svoje troškove, planiramo i dalje ići na EU fondove”, ističe.
Za boljitak hrvatske poljoprivrede, dodaje, ključno je smanjenje uvoza, izgradnja hladnjača i smanjenje papirologije.
