Vinkovčanka Mirjana Pjevac, mlada umjetnica, konzervatorica i restauratorica, stvorila je poseban svijet u kojemu se susreću tradicija i suvremena umjetnost. Taj svijet nazvala je Forma i to je njezin, kako kaže, prostor slobode, kreativnosti i autentičnosti. Osim fotografiranja evenata, u njemu radi skulpture, vaze i druge razne predmete u keramici, po čemu je studij i najpoznatiji.
„Radim manje kolekcije koje se sastoje od nekoliko radova, po narudžbi i ne u velikim količinama jer želim da to bude nešto maleno i ekskluzivno. Sve što radim je iz ljubavi, a ne iz neke koristi tako da uživam u tome, igram se i kroz te svoje male kolekcije želim se izraziti, predstaviti svoje viđenje, inspiraciju i razmišljanja”, priča nam Mirjana, diplomirana umjetnica smjera Grafike na Umjetničkoj akademiji u Osijeku koja u Gradskom muzeju Vinkovci nešto više od četiri godine radi kao konzervatorica i restauratorica keramike.
Uz ljubav prema umjetnosti koju gaji od malih nogu, prvi doticaj s keramikom i takvim načinom rada, napominje, imala je netom prije lockdowna zbog pandemije koronavirusa. Taman se bila zaposlila u Muzeju kada je vrlo brzo morala ostati kod kuće. Posao restauracije zahtjeva rad na kolu tako da je kolo ponijela sa sobom i tako započela jednu fantastičnu, na koncu i uistinu inspirativnu priču. „Iz posla i nekog „moranja” počela sam raditi ono što volim i vrlo brzo shvatila koliko uživam u cijelom procesu. Mogu reći kako je to bila prekretnica u mom životu”, sretna je Mirjana.
Najviše radi s industrijskom glinom, no želja joj je jednoga dana prebaciti se prirodnu glinu i prirodne materijale. Čak je i svoj diplomski rad na fakultetu bazirala na činjenicu da priroda sama stvara umjetnička djela i upravo joj je to cilj postići s keramikom.
„Trenutno još nisam došla do te faze, ali sam sve bliže. Nadam se da ću se kroz nekih godinu dana uspjeti u potpunosti prebaciti i igrati isključivo s prirodnim materijalima”, istaknula je naša sugovornica dodavši kako će industrijska keramika uvijek biti prisutna u nekoj mjeri, budući da jak puno klijenata želi stvari koje se jednostavno moraju izrađivati od industrijskih materijala.
Na pitanje koji joj je uradak najdraži od svih koje je dosad napravila, a broji ih sigurno preko tisuću, kaže kako je teško izabrati samo jedan, ali nove dvije kolekcije koje priprema bit će joj sigurno jedne od dražih.
„Neću puno otkrivati, samo ću reći da u njima eksperimentiram, radim nešto malo drugačije, ono što volim i što je meni zanimljivo. Jedna će biti od prirodne gline, gline s Papuka koju sam sama iskopala i od koje će biti napravljene vazice, a druga će biti stil koji inače ne radim, imat će centralni oblik oko kojega će se sve događati. Svaka će biti drugačija i unikatna na svoj način”, najavljuje mlada umjetnica.
Inspiraciju, dodaje, crpi iz prostora oko sebe, ponajviše iz prirode u kojoj obožava boraviti: „U slobodno vrijeme se bavim planinarenjem i zaista jako puno vremena provodim vani, tako da to je najveći izvor inspiracije, mira i nekakvih ideja koje se odvijaju upravo dok boravim u prirodi. Teksture koje se nalaze oko mene, prostori, razne figure, forme koje pronalazim… svaka za sebe me na neki način inspirira i daje nove ideje koje ja onda kasnije mogu primjenjivati u izradi keramičkih predmeta”.
Uz sve ono što radi, Mirjana je počela organizirati i keramičarske radionice. Iako se dugo opirala tom konceptu jer je smatrala da još nije dovoljno kompetentna učiti druge, sada je zadovoljna razine do koje je stigla. Iznenadila se, kaže, koliko je sve to zanimljivo i zabavno, koliko dragih ljudi može upoznati i koliko su te radionice genijalne za sve koji se bave umjetnošću.
„Naučiti nekoga nešto i onda vidjeti oduševljenje ljudi kada to krenu raditi je zaista, zaista nešto predivno”, rekla nam je. A upravo joj je i to najdraži dio procesa svega ovoga čime se bavi. Taj početak, ta skica ili ideja u glavi iz koje će kasnije nastati nešto fenomenalno. Uz to, sreća je i kada rad izađe iz keramičarske peći, da je „živo” i da je ispao točno onako kako je i bio zamišljen. Manje lijepi dijelovi su kada keramika pukne, rad mora u smeće i cijeli proces kreće ispočetka.
„Plan za budućnost? Preselit se u brda i imati svoj atelje”, iskreno će Mirjana o svojim najdubljim željama. No, dok se to možda ne ostvari jednoga dana, svakako želi otvoriti atelje, studio koje će ljudi moći posjetiti, u kojemu će održavati radionice i raditi isključivo samo keramiku. „U životu nema ništa ljepše kad vrijeme trošiš na nešto što te ispunjava i što te čini sretnim, a uz to ti je to i posao od kojega živiš. Mislim da je to fantastičan spoj. Život je prekratak da bi radili poslove koji nas ne usrećuju”, glavna je misao ove ambiciozne Vinkovčanke pred kojom je, ni malo ne sumnjamo, izuzetno lijepa budućnost. I sama svoju Formu vidi kao jedan brend koji će predstaviti Mirjanu Pjevac u potpunosti onakvom kakva ona je.
