Veljača je i pokladni su dani pa se kao čest gost na slavonskoj trpezi nađu krofne, slatki simbol poklada.Dugovječan recept toliko se već uvukao među kuharice da je teško reći koji je original, a svaka od njih ljubomorno čuva trikove koje upravo njihove krofne čine najboljima. Mi smo ih probali izvući od Štitarskih snaša.
Etno kujna Štitarske snaše nezaobilazna je destinacija na svakim Vinkovačkim jesenima i Slavonskom sokaku gdje posjetitelje oduševljavaju svojim poznatim listarićima. S obzirom na njihovo bogato iskustvo u slavonskoj kuhinji, upitali smo ih da s nama podijele neke svoje tajne kada su u pitanju krofne, Slavoncima omiljena slastica za vrijeme poklada i svinjokolja.
Krofne iliti pokladnice na našim prostorima imaju uistinu dugu tradiciju, nošenu s koljena na koljeno. „Kod nas svinjokolja nikada nije mogla proći bez krofni i salenjaka. To su radile naše bake i mame i mi smo to naslijedile od njih. Sve što danas znamo naučile smo od njih, nemamo neki recept”, priča nam Marija Dominković, predsjednica udruge Etno kujna Štitarske snaše. Dodaje kako svaka krofna prvenstveno mora biti – fina. Mora imati bijeli pojas u sredini i obavezno prazna unutra.
Svaka kuharica ima neku svoju tajnu pa tako i Marija. „Mene su baka i mama učile da krofna mora narasti i nakon što se raskuha, ne može odmah ići na vrelu mast. Mora najprije narasti, tijesto se mora uduplati. Procedura je malo duža i dobra krofna se zato ne može napraviti nabrzinu”, tvrdi i dodaje kako se obavezno moraju peći na masti.
Sjeća se Marija i kako su se krofne nekada pekle za razne prigode u selu poput svinjokolja ili primjerice kada se vozila repa ili đubre. Bile su obavezne. Danas su i dalje jedan od sastavnih dijelova svinjokolje, no nema više, napominje Dominković, obilaska susjeda s tanjurom punom vrućih sočnih krofni te pakiranja svakome tko dođe na svinjokolju. „Prije smo ih toliko pravili da smo ih znali naredati na cijeli stol i cijeli kauč, a svatko tko je odlazio dobio je još za večeru. Međutim, nije to svatko ni mogao, samo prave majstorice”, sjeća se.
2006. godine, kada je udruga osnovana, Snaše su pekle isključivo listariće jer su, pojašnjava naša sugovornica, bili praktični za dječje vrtiće i djecu. Zbog poklada su naknadno Štitarci tražili i njihove krofne i od tada nijedno pokladno jahanje, maskenbal i karneval ne prolaze bez ove slastice nastale vrijednim rukama Štitarskih snaša.
Servirati se mogu na razne načine, a na našim prostorima najčešće je to s pekmezom od šljiva. Nije rijetkost ni pekmez od kajsija, mnogi će staviti i šećer u prahu, dok ih danas djeca i mladi najviše vole s cimetom ili čokoladom.
A evo i originalnog recepta Štitarskih snaša:
