„Pomoć, povezanost i prijateljstvo koje sam dobila je neprocjenjivo”, priča nam 80-godišnja Julijana Benko Rapčan, jedna od 240 korisnika treće faze projekta Zaželi, kojoj svakodnevno u pomoć priskače Gordana Novokmet, nesebično i bez pogovora. Kliknule su, kažu, na prvu, pa smo i sami odlučili provjeriti koliko je njihova priča posebna.
Žene zaposlene u projektu Zaželi našim starijim i nemoćnim sugrađanima često su jedina pomoć koju imaju, jedini prozor u svijet i nerijetko jedine osobe s kojom razgovaraju toga dana. Iako za svoj posao dobivaju minimalnu plaću, ono što rade nema cijenu, složit će se svi korisnici, među njima i Julijana Benko Rapčan. Ne krije svoju sreću što joj na vrata svaki dan pokuca upravo Gordana Novokmet, kaže – zadovoljnija ne može biti.
„Ovaj projekt je prekrasan i tko ga je izmislio svaka mu čast. Gordana mi sve odradi. Ode kod liječnika, u ljekarnu, po namirnice, a s obzirom na to da koristim pomagala za hodanje i tu mi je jako potrebna”, priča Julijana, korisnica projekta po drugi put.
I sa ženom iz druge faze se lako sprijateljila jer, kako kaže, voli biti bliska s ljudima. „Volim kad mi netko odmah govori ‘ti‘ jer tad osjećam povezanost, onaj ‘Vi’ mi nikako ne paše. Obična sam, jednostavna i naučila sam s ljudima, od spremačice do generalnog direktora”, dodaje ova vedra i nasmijana 80-godišnjakinja, majka dvoje djece i baka petero unučadi.
Kći joj je u Frankfurtu, sin u Zaprešiću, a ona u svojim Vinkovcima živi s drugim suprugom za kojega se udala nakon što joj je preminuo prvi. Nije sama i ne osjeća se usamljeno, no druženje s Gordanom i pomoć koju od nje dobiva ne mogu se riječima opisati. „Samo da mi netko čašu napuni vodom ja sam zadovoljna, jer ja uz ovu hodalicu ni to ne mogu, a puno mi znači i druženje, da imam s kime razmijeniti iskustva”, istaknula je.
Zadovoljna je i Gordana. Kako činjenicom da nekome pomaže, tako i samim poslom zbog kojega se osjeća korisno, budući da se dugo vremena prije nego što je ušla u projekt nije mogla zaposliti.
„Ovo mi je treća godina u Zaželi i nemam razloga za prigovor. Osjećam se ispunjeno jer radim, osjetim da sam korisna, a najveća sreća mi je zadovoljstvo korisnika”, kaže 57-godišnja Gordana, jedna od 30 Vinkovčanki zaposlenih u trećem nastavku programa.
U prva dva je obilazila šest korisnika, ovoga puta ih je osam, ali nije joj teško. Bila bi, ističe, najsretnija kada bi projekt mogao trajati duže jer skuplja staž, kod svoje je kuće i čini dobro ljudima u potrebi. Radi pet dana u tjednu i dnevno obiđe dva do tri korisnika, ovisno o vrsti i količini posla, no na raspolaganju je i drugim korisnicima koje toga dana nije stavila u raspored.
„Pospremam im prostor, vodim brigu o osobnoj higijeni korisnika, odlazim po namirnice i lijekove, razgovaram s njima… Sve što jednoj osobi treba, a ne mogu si sami to priuštiti”, pojasnila je Gordana. Plaća možda nije velika, ali barem, kaže, ima nekakva primanja, osobito s obzirom na to da su joj obje kćeri u Splitu pa joj je samoj dosta teško.
Iako je tu od početka provedbe projekte, s Julijanom je prvi put. Prijateljstvo ostaje za zauvijek, a pozitivan duh ove 80-godišnjakinje Gordana svojim dobrim djelima samo dodatno hrani. I u tome uživa. „Starost je teška, ali može biti lijepa”, napomenula je.
