U organizaciji Udruge ratnih veterana 109. brigade ZNG Vinkovci danas je obilježena obljetnica pogibije Andrije Andabaka, heroja Domovinskog rata. Obitelj, suborci, predstavnici braniteljskih i stradalničkih udruga, Vukovarsko-srijemske županije i Općine Nuštar, položili su vijence i upalili svijeće na njegovom grobu u Nuštru.
Supruga Nada i sinovi Marko i Stjepan sa svojim obiteljima, uspomenu na Andriju Andabaka čuvaju s tugom i osjećajem nenadoknadivog gubitka, ali i s velikim ponosom. „On je s nama u mislima svaki dan, a ovdje se svake godine okupimo 7. srpnja s njegovim suborcima i sjetimo se tog zajedništva koje su oni imali i koje mi imamo danas s njima. Danas je važno spomenuti te ljude koji su bili uz Andriju i s Andrijom, a posebno moram spomenuti Josipa Magdića iz Nuštra koji je bio njegov partner i zajedno su uništavali tenkove na ovom području. I to je zapravo lijep osjećaj kad se svi ovdje sretnemo i kad možemo zajedno kroz koju godinu više čuti i neku noviju priču ili neku zaboravljenu priču o Andriji”, istaknuo je Marko Andabak.
U ime ministra hrvatskih branitelja i potpredsjednika Vlade Tome Medveda, vijenac je položio izaslanik Stipo Rimac. „U spomen na našega heroja slavonske ravni Andriju Andabaka, okupili smo se danas u Nuštru, u mjestu gdje je živio, odakle je i krenuo i gdje su njegovi posmrtni ostaci pokopani. Ovdje smo u spomen i čast Andrije Andabaka, ali i svih naših branitelja, posebno ovdje Slavonije. Od Borova Sela pa sve do onih vukovarskih teških dana. Sjećamo se i zahvaljujemo. Na nama je, koji smo ostali, koji smo bili suvremenici tih događanja, ali i ovi koji dolaze, sada važno da se nastavi živjeti u što kvalitetnijoj i što boljoj Republici Hrvatskoj”, istaknuo je Stipo Rimac.
Počast legendarnom „lovcu na tenkove„ danas je odao i jedan od 27 nositelja priznanja „Andrija Andabak” koje Hrvatska vojska dodjeljuje za tri ili više uništenih oklopnih vozila, umirovljeni satnik 3. gbr. „Kune” Mario Nađ. „S ponosom sam 1994. godine primio to priznanje. Imam više od tri uništena oklopa, ali ne hvalim se toliko s brojem oklopa, nego koliko sam ja s tim svojim djelovanjima hrvatskih života sačuvao. Ti bojovnici koji su ostali živi zahvaljujući uništavanju tih oklopa danas imaju svoje obitelji, svoju djecu i svoji smo na svome, imamo svoju državu. Imao sam tu privilegiju upoznati Andriju, legendu nad legendama što se tiče protuoklopa i maljutke, a imao sam priliku i gledati jedno njegovo djelovanje iz Nuštra prema Ceriću”, istaknuo je Mario Nađ.
Na 29. obljetnicu pogibije Andrije Andabaka obitelji Andabak pridružio se i Miodrag Dedeić iz Pule, Andrijin prijatelj, nekadašnji profesor na Hrvatskom vojnom učilištu gdje su se i upoznali. „Poznavali smo se kratko, ali smo se jako dobro znali. Nažalost nije ostao s ekipom Hrvatskog vojnog učilišta, koja je djelovala na području zapadne Posavine i istočne Posavine, vratio se u svoju brigadu, srce ga je vuklo. Njegova vještina bila je urođena. Vježbom se može puno steći, ali ako nema sklonosti, ako nema urođenih predispozicija, onda ni jedna vježba ne može to napraviti. Andrija je imao, kako mi kažemo, „izvrstan nos” za određenu situaciju i uvijek je znao postaviti se tamo gdje je trebalo, sve do 7. srpnja 1992., nažalost”, istaknuo je Miodrag Dedeić.
Nuštarac Andrija Andabak (1956.-1992.), od prvoga dana uključio se u obranu domovine te je kao vrsni operator na protuoklopnim raketama tipa 9M14 Maljutka izrastao u jednog od najvećih junaka Domovinskoga rata. Priznato mu je uništavanje 32 oklopa, od čega 30 tenkova, a njegovo ime danas nosi priznanje OS RH za uništavanje tri i više oklopa. Poginuo je 7. srpnja 1992. u Posavini kada mu je otkriven položaj nakon što je uništio svoj posljednji oklop, T-84. Posmrtno unaprijeđen je u čin bojnika, a potom i pukovnika, odlikovan je Redom kneza Domagoja s ogrlicom, Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana te Spomenicom Domovinskog rata.
