‘Sticky Fingers’, deveti britanski i jedaneasti američki studijski album Stonesa, nedvojbeno je jedan od ponajboljih trenutaka njihove više od pola stoljeća duge karijere. Gledano s glazbene strane, Stonesi su ovim albumom nastavili, djelomično i zaokružili svoju fazu u okviru koje su se više no klasičnom rhytam and bluesu kojeg su obožavali na početku, okrenuli i utjecajima country glazbe i akustičnom pristupu rock glazbi. Prije ovog albuma to su sjajno činili na pločama ‘Beggars Banquet’ (1968.) i ‘Let It Bleed’ (1969.), a nakon ‘Sticky Fingers’ njihova fascinacija nasljeđem američke glazbe vrhunac će doživjeti naredne godine u remek djelu ‘Exile On Main Street’ na kojem su predstavili brojne američke folk izraze ogrnute plaštom električnog rocka.

Album otvara najveći hit i uvodni singl, pjesma ‘Brown Sugar’ koju je napisao Jagger dok je snimao film ‘Ned Kelly’ 1969. godine i prvi je put odsvirana na zloglasnom koncertu u Altamontu, 6. prosinca 1969. godine. Sjajni blues rock rif, čvrsti hard rock blues zanosnog ritma prati tekst koji ističe sklonost, čak i ovisnost o ljepoti tamnoputih djevojaka i droge, ponajprije heroina koji je u tadašnjem slangu nazivan Brown Sugar. Priča počinje mračnom slikom prodaje afričkih ropkinja na američkim tržnicama u 18. stoljeću da bi se potom razvila u niz asocijacija vezanih uz seks i drogu zbog čega je često bila i zabranjivana. Nakon kontroverzne i provokativne ‘Brown Sugar’ slijedi ‘Sway’, sporiji blues o životnim nedaćama da bi s te opće razine u trećoj pjesmi A strane, prekrasnoj ‘Wild Horses’ prešli na konkretan primjer. Naime, ta divna country balada, nastala uz pomoć genijalnog country anđela Grama Parsonsa, posveta je Jaggerovoj tadašnjoj ljubavi prema Marianne Faithfull, ali istodobno i iskaz nezadovoljstva zbog sve većih obveza na sceni zbog čega pati osobni život.

Za Stonese netipičnu sentimentalnost prekida punih 7 minuta i 14 sekundi duga ‘Can’t You Hear Me Knocking’ koja počinje žestokim rock rifovima da bi kasnije pjesma prešla u latino rock po uzoru na Carlosa Santanu, a glazbenu raznovrsnost potom Stonesi pokazuju u završnoj pjesmi A strane, klasičnom bluesu ‘You Gotta Move’.

B strana počinje odličnom i žestokom ‘Bitch’. Odlični puhači, sjajna međuigra ritam sekcije i gitara koje sviraju Mick Taylort i Keith Richards stvorila je jednu od najvatrenijih pjesama albuma.

Slijede sjajna ‘I Got the Blues’, lagani soul blues stvoren pod utjecajem Otisa Reddinga te jedna od najprovokativnijih – ‘Sister Morphine’ koju su zajedno napisali Jagger, Richards i Marianne Faithfull.

Stihovi govore o teško bolesnom čovjeku koji u bolnici nestrpljivo čeka da mu medicinska sestra, koju naziva Sister Morphine, pruži utjehu morfijem, a kasnije svoju listu sedativa upotpunjuje i kokainom. Razlog želje za tim opijatima nije samo bol već i to što će sutra – biti mrtav. No, kao što su znali pisati pjesme u slavu droge i zalagali se za njenu legalizaciju, tako su znali uočiti i negativne strane takvog načina života o čemu sjajno govori pretposljednja pjesma albuma, odlična ‘Dead Flowers’ melodiozna, pitka i poletna u izrazu, ali vrlo mračna u svojim stihovima jer opisuje čovjeka koji se unatoč tome što ima puno novaca i dostupne su mu najljepše djevojke i najekskluzivnija mjesta, ne može riješiti ovisnosti pa umjesto druženja s ljepoticama radije bira svoj podrumu u kojem mu je sa žlicom i iglom puno ljepše. Naravno, kraj takve priče i ne može biti no njegova smrt. Kao predzadnja na albumu, ta je pjesma pun pogodak, a još je bolja čuvena završna, balada ‘Moonlight Mile’ jedna od najboljih i najpotcjenjenijih Rolling Stones balada.

Uz uspjeh na top ljestvicama, album je pozornost privlačio i nizom šokantnih pojedinosti od kojih je prva bila provokativna naslovnica koja je jasno odgovarala na pitanje što to misle pod nazivom ‘Sticky Fingers’ (ljepljivi prsti). Naime, na naslovnici, koju je osmislio čuveni Andy Warhol, snimljen je srednji dio muškog tijela, područje od bokova do koljena, i to u trapericama koje su pri desnoj nozi vidljivo uzdignute pa je itekako jasno od čega bi to prsti trebali biti ljepljivi. Još je šokantnija bila omotnica LP-a na kojoj je bio i patent-otvarač pa su se traperice mogle i – otvoriti! No, ta varijanta naslovnice brzo je maknuta s tržišta, ne iz moralnih razloga već stoga što je zatvarač oštećivao vinil. [Marinko Krmpotić, Riff magazin Novi list

Izdavač: Rolling Stones Records / Polydor / Universal, 1971/2015.

Popis pjesama: 1. Brown Sugar / 2. Sway / 3. Wild Horses / 4. Can’t You Hear Me Knocking / 5. You Gotta Move / 6. Bitch / 7. I Got The Blues / 8. Sister Morphine / 9. Dead Flowers / 10. Moonlight Mile

BROWN SUGAR [LIVE, 1971]

BITCH [LIVE, 1972]

DEAD FLOVERS [LIVE, 1971]