Ministar obrane, Mario Banožić, uoči 30. obljetnice osnivanja HV-a, gostujući na Hrvatskom radiju u emisiji „A sada Vlada”, osvrnuo se na uvijek aktualno pitanje obveznog vojnog roka. „Ako mene osobno pitate, koji sam služio vojni rok, razmišljam o tome, da. Ja sam nastojao baviti se ovih posljednjih nekoliko mjeseci i određenim istraživanjima o toj temi. U načelu, gotovo su dvije trećine građana za uvođenje obveznog vojnog roka, ali je pitanje motiva važno. Najčešće roditelji jesu za to, ali, prije svega, iz odgojnih mjera po pitanju djece, što mislim da nije baš ispravan motiv”, pojasnio je ministar koji smatra kako motivi, prije svega trebaju biti vezani uz sigurnost, stabilnost služenja vlastitoj državi te idealima koji su nastali još kao temelj Hrvatske vojske.

Ukidanje obveznog vojnog roka najavljeno je 2007., a od 2008. ročnici više nisu dolazili na obuku. Odluku je usvojio Sabor, te je provedena suspenzija obveznog, koji je trajao šest mjeseci, i uvođenje dragovoljnog služenja vojnog roka. Ipak, ostavljena je mogućnost da se odluka, u slučaju ugroze Republike Hrvatske, može staviti izvan snage te se novake može i dalje pozivati na služenje vojnog roka. U Ministarstvu obrane tada su tvrdili da nepozivanje novaka neće imati utjecaja na borbenu spremnost Oružanih snaga koje bi se do 2015. trebale razvijati po planu od najviše 2000 dragovoljnih ročnika godišnje, prenosi Večernji list.

Zadnji pokušaj povratka obveze dogodio se prije četiri godine, na početku mandata prethodnog ministra obrane Damira Krstičevića, kada je osmišljen plan pronalaska „prijelaznog” rješenja. Planiralo se najviše dva mjeseca obuke u vojnim kampovima, u vrijeme ljetne školske i studentske stanke, za nekoliko tisuća mladića i djevojki koji bi iskazali interes. Projekt je ugašen zbog manjka financijskih sredstava i straha od „raspoloženja javnosti”.

Ukidanje vojnog roka bilo je provedeno s ciljem modernizacije vojske, sukladno tadašnjem mišljenju da je mala, profesionalna vojska dovoljna za održavanje nacionalne sigurnosti. No, u međuvremenu se dogodio zabrinjavajući trend – profesionalna vojska stari, sustav pričuvnih snaga osiguran je samo na papiru jer se ne odvijaju nikakve vježbe, a mlade generacije ne posjeduju gotovo nikakva praktična znanja koja bi mogla zatrebati u vremenima raznih kriza.