Katarina Milićević Drahotuski mlada je žena neizmjerne snage i još veće pozitive. U najboljim godinama života dijagnosticiran joj je tumor limfnih čvorova nakon čega joj se život okrenuo za 360 stupnjeva, ali – nabolje, reći će ova Vinkovčanka i podsjetiti nas da naučimo više cijeniti sitnice koje život znače.
Svjetski dan svjesnosti o limfomima obilježava se svake godine 15. rujna kako bi se podigla svijest o karcinomima limfnog sustava te osvijestilo javnost zašto je važno na vrijeme liječiti limfom.
Najčešći je to oblik raka limfnog tkiva s kojim se susrela i junakinja naše priče, u punom smislu te riječi. Njezina borba počela je pred Božić 2020. godine, sve je krenulo s dugotrajnim kašljem. Otišla je u bolnicu gdje su joj ustanovili Covid, a tijekom izolacije napipala je kvržicu ispod pazuha. Znala je, priča nam Katarina Milićević Drahotuski, da nešto nije u redu pa je odmah po završetku izolacije otišla na pregled pluća. Nije bilo dobro.
„Mislili su da je puno gora situacija i da je sve metastaziralo, no dijagnosticirali su mi tumor limfnih čvorova u 4. stadiju. Tad je krenula borba. Život mi se okrenuo za 360 stupnjeva, moje želje i planove lupio je veliki šamar i sve zaustavio. Ništa drugo više nije bilo važno, osim da ozdravim”, kaže Katarina i nastavlja priču. Najprije je morala na operaciju vađenja limfnog čvora kako bi uopće ustanovili o čemu je riječ, a zatim je čekala negativan test na koronu da počne s kemoterapijama. Da, uz sve to još je bila pozitivna na Covid punih 100 dana. „Htjela sam se liječiti u Osijeku da budem blizu svojih, no na kraju sam završila u Zagrebu kod jedne predivne liječnice. Kada sam došla k njoj znala sam da što god ona rekla mogu joj vjerovati. Osjetila sam da me ne gleda kao pacijenta koji je broj nego da mi zaista želi pomoći”, istaknula je Vinkovčanka.
U nešto više od 8 mjeseci Katarina je prošla kroz 6 ciklusa i 24 kemoterapije, imunitet joj je bio skroz uništen, a bliskog kontakta sa svojom obitelji i prijateljima nije ni imala jer je potencijalno bio poguban za nju i njezin život. To joj je, kaže, najviše nedostajalo.
„Nikada neću zaboraviti bratove riječi: „Što je to za tebe, ti si naš kapetan Amerika” jer nećak gleda Marvelove junake. I tako je ostalo. Za Božić su mi kupili štit Kapetana Amerike koji je na kraju ispisan svim ciklusima kemoterapije i drugim važnim datumima kada se sve dogodilo. Ostao je kao jedna lijepa uspomena na sve. Još ne vjerujem da me je njihova ljubav i podrška spasila”, riječi su ove 32-godišnje profesorice hrvatskog i mađarskog jezika i književnosti. Kada je dobila zadnje nalaze, suprugu je rekla da ih ne želi otvarati nego će odmah poslati doktorici pa nek im ona javi kakvi su. Nije dugo čekala na odgovor – sve je bilo u najboljem redu, aktivnog tumora više nema. Osam mjeseci nakon dijagnoze Katarina je bila zdrava.
„Nakon što se ovako nešto dogodi, koliki god bio klišej, shvatiš da je najvažnije u životu biti zdrav i da su ljudi koje voliš s tobom. Ljudi zaborave na te stvari. Prije sam se i sama živcirala zbog gluposti, bila sam nezadovoljna iako mi ništa nije nedostajalo, a danas sam naučila cijeniti prave životne vrijednosti”, izvlači Katarina najbolje iz svoje bolesti.
Iako je na početku bolesti bila i ljuta i tužna i nezadovoljna, nakon svega dobila je nevjerojatnu životnu snagu koju bi svakome poželjela. Čak je i počela raditi prvi dan nakon što je dobila pozitivne nalaze jer, napominje, svoj posao šaptačice drame u osječkom Hrvatskom narodnom kazalištu jednostavno obožava. Korona joj je odgodila svadbu tri puta, no i to se napokon dogodilo u proljeće ove godine. „Ne čekajte, ne planirajte. Sve se može promijeniti u tren oka. Živite dan po dan, cijenite sitnice i budite zahvalni”, poručuje ova hrabra žena neizmjerne snage i volje za životom.
