Page 11 - Vinkovački list 18. siječnja 2019.
P. 11
AK, 18.1.2019. 11
mr.sc. Vladimir Ćirić: Vijesti iz povijesti
Nekada se putovalo
uglavnom vlakovima
Kao i u drugim gradovima i klinker opekama kojima je bio sve to nizale su se životne priče, su ljudi naučni vjerovati i gorjim
naseljima te cestama svijeta koje popločan dio vinkovačkih kolnika a znalo se i zapjevati. Za ilustra- novinskim lažima. „Je li istina, da trgovačkog nosa.
ih spajaju i ulicama Vinkovaca u glavnim ulicama koje su vodile ciju takvoga stanja odabrao sam je Čaruga jako volio Vinkovčane Lovra se je zadnji spremio i
i njegove okolice bez prestanka prema željezničkom kolodvoru. priču objavljenu u vinkovačkom i Vinkovčani njega?“ pita jedan.
i kad treba i kad ne treba danas Bilo je to vrijeme kada su parne časopisu Cibalis br. 5 od 1. ožujka „ O, jako. Dapače sam čuo, da će počeo inžiljiriti Zrinjevcem.
jurcaju limeni ljubimci. Uz promet lokomotive vukle vagone kakve 1924. godine. se sada u Gradskom vijeću raspra- Najednoć eto redar, pa s našim
koji se odvija rijekama, morima i mlađa populacija može vidjeti viti prijedlog, da se Vinkovci sada
oceanima te zrakom za svega samo u starim igranim ili doku- Što se događalo Vinkovčani- nazovu „Čaruganci“ ili barem koja Lovrom na redarstvo, a za njima
nekoliko sati ili dana savladavaju mentarnim filmovima i na starim nu Lovri (izmišljen lik) prilikom ulica. „Neki lokali već nose njegovo onaj čovo. Lovra se puntao, al
se udaljenosti za koje su tek koje fotografijama. Sve do drugoga putovanja za Zagreb baš u vrijeme ime“, laže g. Lovra uživajući, kako badava.
desetljeće iza nas trebali dani i svjetskoga rata, pa i koje deset- kada se na sve strane pričalo o zaguljuje toliko ljudi.
mjeseci. Tehnološki napredak ljeće kasnije bilo je nekoliko vrsta Čarugi za kojega su u tadašnjem Nakon nekog čekanja pozovu
i razvitak prometa u velikoj je vagona. Vagoni tzv. I. razreda tisku pisali da je bio popularni- „Ta šta vi ne kažete” , čude se ga pred redarstvenog činovnika.
mjeri promijenio stil i način imali su zasebne odjeljke (kupe) ji i od samoga kralja. Pročitajte i svi. „ A molim vas, je li istina, da Zatražiše od njeg, da se legitimi-
života čovječanstva. Uz prirodne gdje su sjedišta i nasloni bili zabavite se. je Prpić „mali“ pobjegao o Italiju?” ra, a on pokaže pristojnu legiti-
resurse i ljudski potencijal razvitak obloženi crvenim plišem. Vagoni pita jedan. „Jest“, odgovara Lovra maciju, koju je činovnik sumnjivo
prometa u nizu prostora i naselja II. razreda tada nisu imali zasebne „ ……Pred par dana je putovao sjećajuć se nešto iz novina. „ A gledao, kao misleći: Oni su Čarugi
bio je jedan od pokretača razvitka, odjeljke. Imali su drvena sjedišta u Zagreb Vinkovčanin g. Lovra gdje, je sad drugi Prpić?” pita izdali obrtnicu. pa su mogli i ovo.
posebice gradova. U takve spadaju Lovrić. U vagonu se razvio medu netko. Gosp. Lovra se zamisli, pa Donesoše slike Čarugine i njegovih
i Vinkovci. Od kraja 19. st. kada je i niske naslone sastavljene od putnicima uobičajeni razgovor. ortaka, pa sve gledaju sad u slike,
do Vinkovaca izgrađena prva želje- uskih lakiranih drvenih letvica. uz pomoć vina bubne: „ Pa u Vin- sad u Lovru. Napokon mu rekoše,
znička pruga, a potom mreža želje- Iznad naslona nalazile su se police Zapitali su Lovru, otkuda putuje. kovcima.” „Ta nemojte ! “ Onaj da ga je ovaj čovo prijavio, da je
zničkih pruga u nekoliko pravaca za prtljagu. U sredini se nalazio „ Iz Vinkovaca “, veli gosp. Lovra „veliki ? “ čude se. „ Pa dosta je on Čaruga, koji je baš pobjegao
započela je nova ekonomska, prolaz, a sjedne i druge strane i mirno jede svoj kuljen. „ Iz velik “ domišljava se Lovra. „ Pa iz zatvora. „ Pa vidite, da nemam
socijalna, kulturna i urbana redovi klupa. Vagoni su bili prepuni Vinkovaca ? Vi ste baš Vinkovča- šta ga ne uapse ? “ „ Pa zašto bi ga pokimporte, nego bradicu “ veli
povijest nekadašnjeg vojnograni- putnika koji su tijekom vožnje brzo nin ? “ „ Jesam,“ ponosno će Lovra uapsili, nikom ništa ne radi, mimo Lovra. „ E, to ste vi mogli obrijati,
čarskog središta. Grad se teritori- i lako uspostavljali komunikaciju i zalijeva kuljen obilno vincem. i pošteno živi. „Hm”, ne razumiju a brada …“ i stadoše Lovru vuckati
jalno širio, nastajale su nove ulice, pogotovo kod dužih putovanja. „A molim vas, jeste li vi poznavali neki. za bradicu, da vide je li kriva. A
broj stanovnika se povećavao, Kako su putovanja trajala dugo Čarugu ? “ navališe svi na g. kako vi tvrdite, da je Čarugin
nicale su manufakturne radionice većina putnika putničkih vlakova Lovru. Gosp. Lovra opazivši, da je „ A šta vi mislite, hoće li Čaruga ortak Prpić „veliki“ u Vinkovcima
i industrijski pogoni, razvijao nosila je sa sobom raznovrsnu svratio na sebe pozornost cijelog pobjeći ? “ znatiželjno će jedan neuapšen ?“ „ O molim, ja nisam
se obrt i trgovina, a Vinkovci hranu - domaće suhomesnate vagona, malo iz hvalisavosti, a čovo trgovačkog nosa. rekao „ Čarugin ortak“, a jedan
postajali središte kojem su gravi- proizvode, pečene i pohane piliće, malo iz zaguljivanja (naravno da gosp. Prpić i dosta velik postoji u
tirala naselja u njegovoj okolici. razna pečenja i kolače. Neki su je bio malko nadžorkan) odvrati: „ Čaruga pobjeći ? “, viče Vinkovcima, državni činovnik“,
Širenjem putničkoga i izgradnjom se krijepili domaćom rakijom ili „ Kako ne. Sjedili smo mi bog te Lovra prazneći oku. „Ta on je već izmotava se Lovra. Pogledaše u
teretnoga kolodvora Vinkovci su vinom čime su nudili i častili ostale pita koliko puta, skupa u kavani. pobjegao ! “ knjige. Zbilja. Već je Lovri ishlapilo
izrastali u sve značajnije željeznič- s kojima su dijelili klupe. Obično se I lumpovali smo s mnogom sve vino kroz znojnice kad kasno
ko križište, naročito poslije Prvoga na koljena stavljao kofer, torba ili odličnom gospodom.“ „Ta idite, Ljudi se pogledaše i zanije- u noć dođe odgovor iz Osijeka na
svjetskoga rata. U razdoblju koje je kakva naprtnjača, a potom širio molim vas ! “ zgranuše se svi miše od straha. „ Eto ja sam ga telefonski upit redarstva, da li je
slijedilo Vinkovci su postali grad platneni rubac u kojem se obično putnici i navališe sa silom novih vidio na stanici Andrijevci “, laže Čaruga zbilja pobjegao, da naime
željezničara. Kako u to vrijeme nalazio tzv. masni papir, ponekada pitanja: „ Kakav je Čaruga? Je li Lovra u beskonačnost. „ Pa šta ga Čaruga mirno spava u svojoj ćeliji.
cestovni promet nije bio razvijen i novine u kojima je bila umotana društven ? Pjeva li lijepo? itd. ne prijavite, dobili bi nagradu ? “ Sad se svi nasmijaše i pustiše
željeznica je bila dominan- hrana i onda je započinjao ritual A g. Lovra je na sva ta pitanja „ A što ću ga prijaviti, i onako ga Lovru. Gosp. Lovra se zaputi sav
tna, a kroz vinkovački željeznič- jela. U brzim vlakovima atmosfera odgovarao zaguljujući cijeli vagon, ne bi mogli opet uhvatiti. Ko zna znojan od birtije do birtije i nađe
ki kolodvor prolazile su dnevno je bila malo više gospodska. Uz pa je upao u strahovite laži sveđ ne sjedi li on sad među nama, pa u jednoj svoje lancmane, pa se na
tisuće putnika. Jedan dio putnika guckajući svoje vino, a društvo je, se smije. Uostalom on je sirotinji račun te Lovrine pustolovine lan-
bio je u tranzitu, a znatan broj je željno senzacija, tê laži gutalo, jer uvijek dobro činio” . . . cmanski natoljaše……… I nakon
u Vinkovcima presjedao odnosno Drugoga svjetskoga rata najviše se
mijenjao pravac putovanja. U čeka- Uto stade vlak u Zagrebu; a svi putovalo željeznicom. Neposred-
onicama stare željezničke postaje pojuriše iz vagona, a prvi onaj čovo no nakon rata tzv. „ vlakovima bez
uvijek je bilo živo i zanimlji- voznoga reda“ kojima su u naš grad
vo. Neki su putnici čekajući vezu i okolna sela stigli novi stanovnici
noću drijemali na klupama ili podu iz tzv. pasivnih krajeva u opustjela
čekaonice. Oni boljeg imovinskog sela i napuštene kuće i na imanja
stanja su noćili u hotelu Reisz koji izbjeglih i protjeranih Nijemaca
se nalazio u blizini kolodvora, a diljem Slavonije, Baranje, Srijema,
neki su odmor nalazili u vinko- Bačke i Banata.
vačkom hotelu Lehrner u centru
grada i nekoliko svratišta do
kojih su ih odvozili brojni vinko-
vački fijakeristi koji su ih čekali
na željezničkom kolodvoru ili u
centru grada uz Veliki park ili
hotel Lehrner. Kasnije u periodu
između dva svjetska rata uz fija-
keriste pojavilo se i nekoliko
taksista koji su obavljali uslugu
prijevoza. Unatoč tome gotovo
do kraja šezdesetih odzvanjao
je topot konjskih potkova i tan-
drkanje kotača fijakera na sivim
granitnim kockicama ili žutim
Impressum Zamjenik urednice: Grafički dizajn: Tel: 032/332-250 Vinkovacki
Franjo Sorčik Ivan Gale Radio: 332-777
Direktorica: franjo.sorcik@novosti.hr Mirela Andabak Pretplata za 2019. 390 kn list
Mirjam Jukić Redakcija: info@novosti.hr Naklada: 1800
mirjam.jukic@novosti.hr Željko Komljenović, Prodaja i oglašavanje Cijena jednog primjerka je 8 kn
Glavna urednica: Aneta Pšihistal, Mirjana Ešegović
Marija Gerovac Josipa Haluška, Jasna Kanjuh IBAN: HR09 2340 0091 1100 31110
glavna.urednica@novosti.hr Žarko Kljajić Josip Raguž OIB: 64415267112
redakcija@novosti.hr prodaja@novosti.hr
mr.sc. Vladimir Ćirić: Vijesti iz povijesti
Nekada se putovalo
uglavnom vlakovima
Kao i u drugim gradovima i klinker opekama kojima je bio sve to nizale su se životne priče, su ljudi naučni vjerovati i gorjim
naseljima te cestama svijeta koje popločan dio vinkovačkih kolnika a znalo se i zapjevati. Za ilustra- novinskim lažima. „Je li istina, da trgovačkog nosa.
ih spajaju i ulicama Vinkovaca u glavnim ulicama koje su vodile ciju takvoga stanja odabrao sam je Čaruga jako volio Vinkovčane Lovra se je zadnji spremio i
i njegove okolice bez prestanka prema željezničkom kolodvoru. priču objavljenu u vinkovačkom i Vinkovčani njega?“ pita jedan.
i kad treba i kad ne treba danas Bilo je to vrijeme kada su parne časopisu Cibalis br. 5 od 1. ožujka „ O, jako. Dapače sam čuo, da će počeo inžiljiriti Zrinjevcem.
jurcaju limeni ljubimci. Uz promet lokomotive vukle vagone kakve 1924. godine. se sada u Gradskom vijeću raspra- Najednoć eto redar, pa s našim
koji se odvija rijekama, morima i mlađa populacija može vidjeti viti prijedlog, da se Vinkovci sada
oceanima te zrakom za svega samo u starim igranim ili doku- Što se događalo Vinkovčani- nazovu „Čaruganci“ ili barem koja Lovrom na redarstvo, a za njima
nekoliko sati ili dana savladavaju mentarnim filmovima i na starim nu Lovri (izmišljen lik) prilikom ulica. „Neki lokali već nose njegovo onaj čovo. Lovra se puntao, al
se udaljenosti za koje su tek koje fotografijama. Sve do drugoga putovanja za Zagreb baš u vrijeme ime“, laže g. Lovra uživajući, kako badava.
desetljeće iza nas trebali dani i svjetskoga rata, pa i koje deset- kada se na sve strane pričalo o zaguljuje toliko ljudi.
mjeseci. Tehnološki napredak ljeće kasnije bilo je nekoliko vrsta Čarugi za kojega su u tadašnjem Nakon nekog čekanja pozovu
i razvitak prometa u velikoj je vagona. Vagoni tzv. I. razreda tisku pisali da je bio popularni- „Ta šta vi ne kažete” , čude se ga pred redarstvenog činovnika.
mjeri promijenio stil i način imali su zasebne odjeljke (kupe) ji i od samoga kralja. Pročitajte i svi. „ A molim vas, je li istina, da Zatražiše od njeg, da se legitimi-
života čovječanstva. Uz prirodne gdje su sjedišta i nasloni bili zabavite se. je Prpić „mali“ pobjegao o Italiju?” ra, a on pokaže pristojnu legiti-
resurse i ljudski potencijal razvitak obloženi crvenim plišem. Vagoni pita jedan. „Jest“, odgovara Lovra maciju, koju je činovnik sumnjivo
prometa u nizu prostora i naselja II. razreda tada nisu imali zasebne „ ……Pred par dana je putovao sjećajuć se nešto iz novina. „ A gledao, kao misleći: Oni su Čarugi
bio je jedan od pokretača razvitka, odjeljke. Imali su drvena sjedišta u Zagreb Vinkovčanin g. Lovra gdje, je sad drugi Prpić?” pita izdali obrtnicu. pa su mogli i ovo.
posebice gradova. U takve spadaju Lovrić. U vagonu se razvio medu netko. Gosp. Lovra se zamisli, pa Donesoše slike Čarugine i njegovih
i Vinkovci. Od kraja 19. st. kada je i niske naslone sastavljene od putnicima uobičajeni razgovor. ortaka, pa sve gledaju sad u slike,
do Vinkovaca izgrađena prva želje- uskih lakiranih drvenih letvica. uz pomoć vina bubne: „ Pa u Vin- sad u Lovru. Napokon mu rekoše,
znička pruga, a potom mreža želje- Iznad naslona nalazile su se police Zapitali su Lovru, otkuda putuje. kovcima.” „Ta nemojte ! “ Onaj da ga je ovaj čovo prijavio, da je
zničkih pruga u nekoliko pravaca za prtljagu. U sredini se nalazio „ Iz Vinkovaca “, veli gosp. Lovra „veliki ? “ čude se. „ Pa dosta je on Čaruga, koji je baš pobjegao
započela je nova ekonomska, prolaz, a sjedne i druge strane i mirno jede svoj kuljen. „ Iz velik “ domišljava se Lovra. „ Pa iz zatvora. „ Pa vidite, da nemam
socijalna, kulturna i urbana redovi klupa. Vagoni su bili prepuni Vinkovaca ? Vi ste baš Vinkovča- šta ga ne uapse ? “ „ Pa zašto bi ga pokimporte, nego bradicu “ veli
povijest nekadašnjeg vojnograni- putnika koji su tijekom vožnje brzo nin ? “ „ Jesam,“ ponosno će Lovra uapsili, nikom ništa ne radi, mimo Lovra. „ E, to ste vi mogli obrijati,
čarskog središta. Grad se teritori- i lako uspostavljali komunikaciju i zalijeva kuljen obilno vincem. i pošteno živi. „Hm”, ne razumiju a brada …“ i stadoše Lovru vuckati
jalno širio, nastajale su nove ulice, pogotovo kod dužih putovanja. „A molim vas, jeste li vi poznavali neki. za bradicu, da vide je li kriva. A
broj stanovnika se povećavao, Kako su putovanja trajala dugo Čarugu ? “ navališe svi na g. kako vi tvrdite, da je Čarugin
nicale su manufakturne radionice većina putnika putničkih vlakova Lovru. Gosp. Lovra opazivši, da je „ A šta vi mislite, hoće li Čaruga ortak Prpić „veliki“ u Vinkovcima
i industrijski pogoni, razvijao nosila je sa sobom raznovrsnu svratio na sebe pozornost cijelog pobjeći ? “ znatiželjno će jedan neuapšen ?“ „ O molim, ja nisam
se obrt i trgovina, a Vinkovci hranu - domaće suhomesnate vagona, malo iz hvalisavosti, a čovo trgovačkog nosa. rekao „ Čarugin ortak“, a jedan
postajali središte kojem su gravi- proizvode, pečene i pohane piliće, malo iz zaguljivanja (naravno da gosp. Prpić i dosta velik postoji u
tirala naselja u njegovoj okolici. razna pečenja i kolače. Neki su je bio malko nadžorkan) odvrati: „ Čaruga pobjeći ? “, viče Vinkovcima, državni činovnik“,
Širenjem putničkoga i izgradnjom se krijepili domaćom rakijom ili „ Kako ne. Sjedili smo mi bog te Lovra prazneći oku. „Ta on je već izmotava se Lovra. Pogledaše u
teretnoga kolodvora Vinkovci su vinom čime su nudili i častili ostale pita koliko puta, skupa u kavani. pobjegao ! “ knjige. Zbilja. Već je Lovri ishlapilo
izrastali u sve značajnije željeznič- s kojima su dijelili klupe. Obično se I lumpovali smo s mnogom sve vino kroz znojnice kad kasno
ko križište, naročito poslije Prvoga na koljena stavljao kofer, torba ili odličnom gospodom.“ „Ta idite, Ljudi se pogledaše i zanije- u noć dođe odgovor iz Osijeka na
svjetskoga rata. U razdoblju koje je kakva naprtnjača, a potom širio molim vas ! “ zgranuše se svi miše od straha. „ Eto ja sam ga telefonski upit redarstva, da li je
slijedilo Vinkovci su postali grad platneni rubac u kojem se obično putnici i navališe sa silom novih vidio na stanici Andrijevci “, laže Čaruga zbilja pobjegao, da naime
željezničara. Kako u to vrijeme nalazio tzv. masni papir, ponekada pitanja: „ Kakav je Čaruga? Je li Lovra u beskonačnost. „ Pa šta ga Čaruga mirno spava u svojoj ćeliji.
cestovni promet nije bio razvijen i novine u kojima je bila umotana društven ? Pjeva li lijepo? itd. ne prijavite, dobili bi nagradu ? “ Sad se svi nasmijaše i pustiše
željeznica je bila dominan- hrana i onda je započinjao ritual A g. Lovra je na sva ta pitanja „ A što ću ga prijaviti, i onako ga Lovru. Gosp. Lovra se zaputi sav
tna, a kroz vinkovački željeznič- jela. U brzim vlakovima atmosfera odgovarao zaguljujući cijeli vagon, ne bi mogli opet uhvatiti. Ko zna znojan od birtije do birtije i nađe
ki kolodvor prolazile su dnevno je bila malo više gospodska. Uz pa je upao u strahovite laži sveđ ne sjedi li on sad među nama, pa u jednoj svoje lancmane, pa se na
tisuće putnika. Jedan dio putnika guckajući svoje vino, a društvo je, se smije. Uostalom on je sirotinji račun te Lovrine pustolovine lan-
bio je u tranzitu, a znatan broj je željno senzacija, tê laži gutalo, jer uvijek dobro činio” . . . cmanski natoljaše……… I nakon
u Vinkovcima presjedao odnosno Drugoga svjetskoga rata najviše se
mijenjao pravac putovanja. U čeka- Uto stade vlak u Zagrebu; a svi putovalo željeznicom. Neposred-
onicama stare željezničke postaje pojuriše iz vagona, a prvi onaj čovo no nakon rata tzv. „ vlakovima bez
uvijek je bilo živo i zanimlji- voznoga reda“ kojima su u naš grad
vo. Neki su putnici čekajući vezu i okolna sela stigli novi stanovnici
noću drijemali na klupama ili podu iz tzv. pasivnih krajeva u opustjela
čekaonice. Oni boljeg imovinskog sela i napuštene kuće i na imanja
stanja su noćili u hotelu Reisz koji izbjeglih i protjeranih Nijemaca
se nalazio u blizini kolodvora, a diljem Slavonije, Baranje, Srijema,
neki su odmor nalazili u vinko- Bačke i Banata.
vačkom hotelu Lehrner u centru
grada i nekoliko svratišta do
kojih su ih odvozili brojni vinko-
vački fijakeristi koji su ih čekali
na željezničkom kolodvoru ili u
centru grada uz Veliki park ili
hotel Lehrner. Kasnije u periodu
između dva svjetska rata uz fija-
keriste pojavilo se i nekoliko
taksista koji su obavljali uslugu
prijevoza. Unatoč tome gotovo
do kraja šezdesetih odzvanjao
je topot konjskih potkova i tan-
drkanje kotača fijakera na sivim
granitnim kockicama ili žutim
Impressum Zamjenik urednice: Grafički dizajn: Tel: 032/332-250 Vinkovacki
Franjo Sorčik Ivan Gale Radio: 332-777
Direktorica: franjo.sorcik@novosti.hr Mirela Andabak Pretplata za 2019. 390 kn list
Mirjam Jukić Redakcija: info@novosti.hr Naklada: 1800
mirjam.jukic@novosti.hr Željko Komljenović, Prodaja i oglašavanje Cijena jednog primjerka je 8 kn
Glavna urednica: Aneta Pšihistal, Mirjana Ešegović
Marija Gerovac Josipa Haluška, Jasna Kanjuh IBAN: HR09 2340 0091 1100 31110
glavna.urednica@novosti.hr Žarko Kljajić Josip Raguž OIB: 64415267112
redakcija@novosti.hr prodaja@novosti.hr
