Nakon katastrofalnog bombardiranja Vinkovaca 19. srpnja 1991., u kojem je grad prvi put izravno granatiran iz Mirkovaca, u svega nekoliko sati, više od sto minobacačkih projektila pogodilo je središte grada, stambene četvrti, školska te na drugu stranu Jankovce, dogodio se zločin za koji još nitko nije odgovarao.
Kako stoji zapisano u arhivi Vinkovačkog lista, grad se našao pod direktnim udarom agresije s brojnim žrtvama, kako civilima, tako i pripadnicima obrambenih snaga. Samo tri dana kasnije uslijedila je prava tragedija – krvava zasjeda u Mirkovcima. 22. srpnja 1991. godine, 80 hrvatskih branitelja iz Vinkovaca, Županje i okolnih mjesta krenulo je u akciju deblokade prometnice Vinkovci – Tovarnik koja je bila pod nadzorom srpskih paravojnih postrojbi i JNA. Akcija je trebala osigurati komunikaciju i zaustaviti svakodnevne napade na Vinkovce, no nakon što su branitelji ušli u Mirkovce, upali su u unaprijed pripremljenu zasjedu.
Srpske snage i JNA najprije su ih pustile u prostor sela, a zatim im zapriječile povratak i otvorile paljbu. U krvavom sukobu poginulo je 13 hrvatskih branitelja, a više od 40 ih je ranjeno. Mnogi su teško stradali, a neki su zarobljeni. Ovaj događaj ostao je upamćen kao “Mirkovci ’91” – jedna od najvećih tragedija vinkovačkog i županjskog kraja u Domovinskom ratu. Imena 13 poginulih uklesana su na spomen-obilježju podignutom na Privlačkom putu, mjestu gdje se svake godine obilježava godišnjica njihove pogibije kako će biti i danas s početkom u 10 sati. Žrtva tih mladića, pripadnika Zbora narodne garde ostaje trajni podsjetnik na cijenu slobode i početke velikosrpske agresije na istočnu Slavoniju.
