Slavica Dorić iz Vinkovaca napustila je posao odgojiteljice i otvorila obrt za kreativno stvaralaštvo, a danas kroz radionice spaja ljude i generacije, širi empatiju i dokazuje moć umjetnosti.
Ponekad nas život vodi putevima koje ne možemo predvidjeti, ali srce uvijek zna gdje pripadamo. Tako je i Slavica Dorić iz Vinkovaca, magistra ranog i predškolskog odgoja, nakon godina rada s djecom, naposljetku pronašla svoj istinski poziv — umjetnost.
Umjetnost je Slavicu pratila tiho i nenametljivo kroz cijeli život. Još od malih nogu u sebi je gajila sklonost prema crtanju, boji, izražavanju kroz stvaranje. No, životne okolnosti i svakodnevne obaveze često nas odvuku na druge strane, a umjetnost ostaje hobi koji njegujemo u tišini. Tako je bilo i kod nje, sve dok nije došlo vrijeme za novu životnu stranicu.
Kada su njezina djeca porasla, a zdravstvene okolnosti je prisilile da napusti posao odgojiteljice u predškolskoj ustanovi, Slavica je osjetila da je došao trenutak za nešto novo. „Odlučila sam napraviti korak naprijed. Otvoriti obrt za kreativno stvaralaštvo pa kud puklo da puklo. Probati, vidjeti i možda upali“, iskreno nam priča Slavica.
Posao odgojiteljice napustila je ovo proljeće, a obrt uz posao otvorila krajem rujna prošle godine. Dvije je godine vodila likovne radionice za djecu i odrasle u prostoru Kulturnog centra u suradnji s tadašnjim ravnateljem Kulturnog centra Darkom Domaćinovićem. Tako je sve počelo, a onda je od jeseni dobila prostor u Glazbenoj školi za likovne radionice pa se odlučila na samostalnost i otvorila obrt.
Tako je rođen MILAT Art, obrt za kreativno stvaralaštvo koji nosi njezino djevojačko prezime. Ne samo kao osobni potpis, već i kao poveznicu s korijenima. Umjetnost joj je, kaže, uvijek bila prirodni nastavak osobnosti. Iako nema službeno akademsko zvanje umjetnice, Slavica iza sebe ima dvogodišnju školu crtanja i slikanja, brojne radionice, masterclassove te završenu edukaciju iz art terapije. „Godinama ovo gradim. To je bio moj interes od kojeg nisam mogla, a ni htjela pobjeći. Želim zaokružiti ovu priču, dati joj oblik i smisao“, kaže Slavica.
Iako je obrt otvorila tek u rujnu prošle godine, Slavica već ima bogat portfolio radionica i suradnji. Samozatajna i skromna, na razgovor je došla s fotografijama svojih radova i radionica. „Neka fotografije pričaju za mene“, rekla je s osmijehom.
Među suradnjama koje posebno pamti ističe one s Domom za starije i nemoćne osobe Vinkovci i Kulturnim centrom Vinkovci. „Radionice su trebale trajati dva sata, no često smo ostajali duže. Bili su puni volje, trudili se i uživali izrađujući poklone za svoje najmilije. Na kraju su čak organizirali i malu izložbu radova“, prisjeća se Slavica. Posebno joj je ostalo u srcu iskustvo sudjelovanja u organizaciji osobne izložbe jednog korisnika Doma. „Bila sam sretna kada sam vidjela da je to napokon izašlo iz njegove sobe. Njima to zaista znači mnogo“, priznaje.
No, to je samo dio njezine priče. Slavica je dosad surađivala s Glazbenom školom Josipa Runjanina gdje je oslikavala mural pod nazivom „Pusti glazbu u svoj dan“ kao i rad na vizualnom identitetu Glazbene škole. Isto tako, bilježi i suradnju s Gradskim kazalištem “Joza Ivakić”, VIA Vinkovci podvodom Dana Europe, sa Županijom kroz likovnu radionicu za djecu osnovnoškolce u Gradskoj knjižnici pod nazivom „Ljepota življenja“. Također, povodom Rimskih dana u Lenijama je održana likovna radionica za odrasle pod nazivom „Veni, Vidi, Creavi“ u suradnji s turističkom zajednicom grada Vinkovaca, ali radila je i s udrugom URADAK Slakovci, Vukovarski leptirići te brojnim drugim lokalnim udrugama i ustanovama.
Organizirala je i niz kreativnih radionica za odrasle i djecu, a poseban naglasak daje na kreativne radionice za timove i radne kolektive. „To mi je posebno drago jer kroz taj trenutak ljudi upoznaju svoje kolege, a i sebe u jednom drugačijem svjetlu. Na tim radionicama svi se opuste, postaju otvoreniji i srdačniji, a to se kasnije osjeti i u svakodnevnom poslu“, dodaje.
Trenutno priprema ljetne likovne kampove za osnovnoškolce. Ideja joj nikada ne manjka. „U glavi mi je uvijek mnoštvo planova, ali još uvijek čekamo da nas primijete i angažiraju u planiranim događanjima u našem gradu. Kada radiš ono što voliš, onda to nije posao“, zaključuje.
Za Slavicu umjetnost nije puko crtanje, već način izražavanja i oslobađanja. „Naglasak je uvijek na procesu, a ne na krajnjem rezultatu. Ljudi često dođu s mišlju da nešto ne znaju ili ne mogu, ali kada se oslobode, svaki potez kistom postaje drugačiji, slobodniji. Valja manje misliti, a više osjećati. Nije važno gdje ide koji list ili linija. Pa ni u prirodi nije sve savršeno. Pusti neka te nosi osjećaj“, objašnjava Slavica filozofiju svog rada.
Njena kreativnost ne staje samo na radionicama. Slavica je prošle godine odlučila napraviti još jedan korak više i dio sredstava od dječjih članarina donirala je za izgradnju školskog centra i obrazovanje jednog djeteta u Benin Cityju u Nigeriji. Tako su djeca iz Slavonije pomogla školovanje svog vršnjaka daleko od njih, ali blisko po osjećaju zajedništva. „Na kraju godine obavijestila sam roditelje djece s radionica i reakcije su bile divne. Mislim da smo zajedno uspjeli prenijeti djeci važnost solidarnosti i empatije“, priča Slavica.
Priča Slavice Dorić nije samo priča o umjetnosti. To je priča o hrabrosti, promjeni i snazi da iz osobnih izazova izgradimo nešto lijepo za sebe, za druge i za zajednicu. A upravo u tome leži istinska ljepota njezina rada.
