Foto: Dean Cundey
Na današnji dan 3. srpnja 1985. godine započelo je u američkim kinima prikazivanje legendarne komedije “Povratak u budućnost” (Back To The Future).
Tinejdžer Marty McFly 17-godišnji je gimnazijalac iz grada Hill Valleyja koji odrasta uz majku Lorraine i oca Georgea, čijom inertnošću i nesposobnošću je prilično frustriran. Kad jednog dana posjeti svog prijatelja, ekscentričnog znanstvenika dr. Emmetta Browna, shvati da je “Doc” odsutan, ali mu se ovaj smjesta javi telefonom i zakaže sastanak za tu večer. Kasnije nakon nastave Marty sa svojom djevojkom Jennifer otiđe na središnji gradski trg, gdje jedna žena od njih zatraži donaciju za popravak sata na zgradi suda, koji ne radi otkad ga je prije 30 godina pogodio grom. Tijekom obiteljske večere Lorraine će se prisjetiti kako su se ona i George upoznali i zaljubili nakon što je njezin otac mladića udario automobilom. A kad se napokon na parkiralištu supermarketa sastane s Docom, Marty će doznati da je znanstvenik sportski automobil De Lorean DMC-12 pretvorio u vremenski stroj.
Nakon što ih iznenada napadnu libijski teroristi od kojih je Doc ukrao plutonij, Marty će u bijegu uskočiti u automobil, pokrenuti ga i slučajno se poslati u 1955. godinu. Tada je Doc bio mlad, a Martyjevi se roditelji nisu poznavali, pa mladić odluči spojiti vrlo nespretnog oca i privlačnu majku. Za nevolju, njoj će se svidjeti upravo vlastiti sin pristigao iz budućnosti, a sve će dodatno zakomplicirati njihov grubi i agresivni susjed Biff.
Godine 1986. od četiri nominacije za Oscara, uključujući onu za najbolji izvorni scenarij Roberta Zemeckisa i Boba Galea, ovjenčana pozlaćenom Akademijinom statuom u kategoriji najuspjelijih zvučnih efekata, te iste godine nominirana za četiri Zlatna globusa, sjajna fantastična pustolovna komedija redatelja Roberta Zemeckisa (Lov na Zeleni dijamant, Tko je smjestio Zeki Rogeru, Forrest Gump) jedan je od najpopularnijih filmova iz 80-ih godina prošlog stoljeća, koji je četiri odnosno pet godina kasnije dobio dva podjednako popularna, ali kvalitativno ne sasvim ujednačena nastavka.
Osim dojmljive rekonstrukcije 1950-ih godina, djelo se odlikuje vrlo razigranom režijom kojom je Zemeckis demonstrirao ne samo razvijeni osjećaj za humor, komični tajming i dinamičnu naraciju, nego i naglašeni humanizam koji su neki kritičari uspoređivali s onim Franka Capre. Priča je fokusirana a scenarij reduciran i krajnje funkcionalan, pa tako nitko ne govori niti radi nešto što ne bi bilo u funkciji radnje, no u osnovi je riječ o značenjski razmjerno banalnoj i vizualno donekle kičastoj zabavi ponajprije namijenjenoj mlađim gledateljima i sredovječnim nostalgičarima. Neki su kritičari i komentatori film pokušavali interpretirati i u kontekstu suvremenih filozofskih i kulturalnih teorija, no to je ipak neutemeljeno upisivanje značenja koja ovo vrlo šarmantno i zabavno ostvarenje ne posjeduje.
Povratak u budućnost je Michaela J. Foxa (Mladi vukodlak, Tajna mog uspjeha, Žrtve rata, Na težak način, humoristična serija Obiteljske veze) pretvorio u veliku zvijezdu, a osim članova benda ZZ Top, koji će se pojaviti u trećem nastavku, veliki fan trilogije bio je i tadašnji američki predsjednik Ronald Reagan. Njemu se toliko svidjela duhovita šala na njegov račun (Predsjednik je Ronald Reagan? Glumac? Tko je onda potpredsjednik, Jerry Lewis?), da mu je ponuđena uloga gradonačelnika Hill Valleyja u trećem nastavku, koju je nakon premišljanja naposljetku ipak odbio.
