Foto: Richard Preece
The B-52-s dolaze iz malenog gradića Athens u Georgiji (SAD) koji osim po izvrsnom univerzitetu više ni zbog čega nije bio poznato mjesto, sve dok koncem 1976. Fred Schneider (vokal, gitara, klavijature) i Keith Strickland (bubnjevi) nisu osnovali rock band koji će kasnije podignuti značaj Athensa i na rock karti. Njima su se nešto kasnije priključili gitarist Ricky Wilson, te dvije vrlo atraktivne djevojke – Rickyeva sestra Cindy Wilson (vokali, bongosi, gitara, tambourin) i Kate Pierson (vokali, klavijature, gitara). Svoje prve pjesme radili su pod utjecajima rocka šezdesetih (posebno surfa i country rocka) uz sve veću naklonost ka punku i new waveu kojeg je tih godina popularizirao kultni njujorški klub CBGB sa cijelim serijalom izvođača iz kojih su isplivali Blondie, Television, Talking Heads, Ramones.
U samom startu band je zadobio mnogobrojne epitete koji su im omogućili izlazak iz vlastitog gradića na mini turneju bez obzira što nisu imali nikakav snimljeni materijal. Nametnuvši se vrlo veselim nastupima, otkačenim ženskim vokalima i totalno opuštajućim, zabavnim tekstovima koji su uglavnom govorili samo o dobrim provodima, plesu i neopterećenim temama, zapinju za oko managera Warner Brothers koji je tražio odgovarajućeg izvođača koji bi komercijalno mogao pokriti područje sve popularnijeg new wavea. Ime banda i odlični image, te zabavna karizma kojom su blještali osigurali su im da svoj prvi album snimaju ni manje – ni više nego na Bahamima u studiju Compass Point (u Nassau) gdje su svoje čuvene albume snimali Talking Heads, Roxy Music, Sly Dunbar, Robbie Shakespeare, Grace Jones, Eddy Grant, a kasnije i sami The Rolling Stones.
Pod produkcijskom palicom Chris Blackwella, bend objavljuju svoj prvi album identičnog naslova “The B-52’s“, na današnji dan 6. srpnja 1979. godine, s 9 pjesama od kojih je “Rock Lobster” objavljen i kao singl te postao omanji hit pojavivši se i na Billboard listi što je albumu donijelo neočekivano dobar uspjeh kojim su zasjenili sve američke new wave izvođače izuzev Blondie koji su bili plafon uspjeha cijele scene s nekoliko velikih hit singlova. Međutim, stil i glazba The-52’s se u mnogo čemu razlikovao od ostalih izvođača s kojima su ih svrstavali u isti pretinac. Prije svega, zvuk gitare nije bio ni punkerski ni new wave, već čisti surf koji koncizno igra glavnu riječ. Uz brzi plesni ritam i vesele, otkačene tekstove o djevojci iz svemira (“Planet Claire”), svemirskim igricama (“There’s A Moon In The Sky / Called The Moon”), ljubavnom vulkanu (“Lava”), traženju zabave preko broja napisanog na zidu (“6060-842”), do obrade Petule Clarke (“Downtown”) i još jednog hitića (“Dance This Mess Around”), band je pridobio velike simpatije srednjestrujaške publike new wavea i vrlo solidne kritike. Njihovi vokali (mješavina upadica Kate i Cindy), ciktavo – praskavo i lucidno zvrkasto pozivali su na bezrezervni provod kojim su plijenili pažnju publike na koncertima, te njihove umjetne frizure, nametnuo je pravu famu u okvirima novog rock stila na kraju sedamdesetih godina. “Rock Lobster” je kao singl ponovno reizdan 1986. godine i dosegnuo status svjetskog hita. (Horvi, terapija.net)
Popis pjesama: 1. Planet Claire | 2. 52 Girls | 3. Dance This Mess Around | 4. Rock Lobster | 5. Lava | 6. There’s A Moon In The Sky (Called The Moon) | 7. Hero Worship | 8. 6060-842 | 9. Downtown
