Nagađanje je dio paketa kad je u pitanju praćenje benda Radioheada, ali nitko nije znao za sporedni projekt Tom Yorkea i Jonny Grenwooda kad su se prošle godine s Tom Skinnerom neočekivano i na iznenađenje publike pojavili kao dio livestream događaja Glastonbury festival, Live At Worthy Farm.
Bend The Smile formiran u vrijeme pandemije, s dvojicom kolega iz benda Radiohead, Tom Yorke i izuzetni kompozitor Jonny Greenwoodom uz jazz bubnjara iz Sons of Kemet, Tom Skinnerom, vjerojatno su bili najuzbudljivija točka tog događaja Glastoa-koji-nikada-nije-bio, pokazujući melodičnije, energičnije i slobodnije – tečnije iteracije partnerstva York-Greenwood. Poslije niza obećavajućih singlova, nekoliko priznatih nastupa uživo i najava turneja, debi album art-rokera ubrzo je postao jedno od najiščekivanijih izdanja 2022. godine.
Ime The Smile odabrali su prema naslovu pjesme Teda Hughesa, a Thom Yorke je objasnio da se ne radi o “ahh” osmjehu nego više onom podmuklom, nekog tipa koji te svakodnevno laže.
Ovo nije Radiohead bend niti je “A Light For Attracting Attention” Radiohead album – jedina dodirna točka je Yorkova paranoična melankolija kao zaštitni znak. Uz Grinwoodov dodir za dinamične i duboke tonove i jamming tempo Skinerovih bubnjeva stvaraju se zanimljive spore, koje su daleko od ostvarenja Radioheada.
Dok pjesma “Pana-Vision” ima onu Yorke bujnu orkestarsku sumornost kao što se čuje na Suspiria, na drugim mjestima, kao “The Smoke” puzi zajedno sa suptilnom vražjom prijetnjom koja žubori, a “Free In The Knowledge” je jedna od Yorkeovih najutjecajnijih akustično vođenih balada. Zasluga leži, naravno, na Skinnerovim, opuštenim bubnjevima, živog jazz stila, koji usredsređuju i pokreću album – posebno na pjesmi “Thin Thing”, omamljućoj čudnosti “The Opposite” i hi-hat majstorstvu “A Hairdyer”.
I čine se kao pretjerana samokritika i konačno zatvaranje jednog ranog poglavlja. Samim tim se ispostavlja da The Smile nije sporedni projekt iz sjenke jednog legendarnog benda, već novo, uzbuđujuće poglavlje vrhunskih i iskusnih umjetnika od kojih ćemo i te kako imati šta čuti.
The Smile su tokom 12 sati između 29. i 30. siječnja, nastupali na tri rasprodana koncerta pred publikom u Londonskom prestižnom prostoru Magazine, na globalnom Livestream događaju, tj. uživo emitiranim koncertima koje je publika na tri kontinenta mogla pratiti preko interneta uz prethodno kupljene karte, a ispoštovale su se sve tri vremenske zone. Produkciju je radila vodeća kompanije za livestream događaje Driift, koja također stoji i iza navedenog “Live at Worthy Farm”.
Na koncertima, trio The Smile predstavio je četiri nove, originalne pjesme, kao i nekoliko neobjavljenih, prerađenih Radiohead i solo rariteta Thom Yorkea, uključujući “Open The Floodgates” i “Skrting on the Surface”, na odgovarajući način prepravljene za svoje postmoderno preuređenje, zajedno s materijalom s njihove Glastonbury set liste .
Koncerte s binom koja je izgledala kao da je u kavezu od led svjetiljki, režirao je Paul Dugdale, nagrađivani redatelj koga je strast prema glazbi i filmu potakla da napiše i režira dokumentarne i koncertne filmove za neke od najvećih svjetskih umjetnika, među kojima su Taylor Swift, Adele, The Rolling Stones, Shawn Mendes, Coldplay, Ariana Grande, Ed Sheeran, The Prodigy, Paul McCartney, Green Day i U2, The Prodigy, Paul McCartney, Green Day i U2.
The Smile su prije nekoliko dana objavili stop-motion animirani video za “Thin Thing”, preuzet s predstojećeg debi albuma benda “A Light For Attracting Attention”, a koji će 17. lipnja ukazati kao fizičko izdanje, preko XL Recordingsa.
Spot su režirali Cristóbal León i Joaquín Cociña, a za snimanje im je trebalo šest mjeseci.
O ovom iskustvu kažu: ”Čuvši pjesmu prvi put, zamislili smo frenetičnu tečnost koja nosi mašine, dijelove ljudskih tijela i biljke mesožderke. Kada smo predstavljali ideju bendu, Tom nam je ispričao o snu koji je bio inspiracija da napiše pjesmu. Vjerujemo da je vidio spoj ove dvije stvari.”
Da podsjetimo, pjesma “The Smoke” pratila je njihov prvi singl “You Will Never Work In Television Again”, premijerno objavljenog početkom siječnja ove godine. Prateći lyric video pjesme “The Smoke”, kreirao je nagrađivani pisac i redatelj Mark Jenkin, vlasnik i prestižne British Academy of Film and Television Arts nagrade.
Neovisni njujorški kulturni portal Consequence napisao je da The Smile uključuje elemente post-punka, proto-punka i matematičkog rocka. Muzički medijski gigant Pitchfork ih je usporedio s “vintage rock senzibilitetom” Radioheada, “blagonaginjući ka Skinerovim bubnjevima” i “nepoznatom agresijom Greenwooda u bas liniji”. Kritičar The Guardiana Aleksis Petridis rekao je da The Smile “zvuči istovremeno kao više ogoljena i kao čvornovatija verzija Radioheada”, istražujući utjecaje progresivnog rocka s neobičnim vremenskim potpisom, složenim rifovima i izazovnom motoričkom psihodelijom. Kod recenzije “You Will Never Work In Television Again”, kritičar Pitchfork-a Jayson Green opisao je pjesmu kao “raw-boned rock number” – koja podsjeća na album Radioheada “The Bends” iz 1995. godine.
