Na samom početku mjeseca hrvatska muška rukometna reprezentacija doznala je kakva će ju skupina snaći na idućem Svjetskom prvenstvu koje će se održati početkom sljedeće godine u Poljskoj i Švedskoj. Nakon dugo vremena, ako pogledamo rezultate “Kauboja” na posljednjem izdanju svakog od velikih natjecanja (OI, SP, EP), uočit ćemo da iza nas nije briljantno razdoblje.
Pozicija broj 15 s posljednjeg SP-a, osmo mjesto s ovogodišnjeg Eura i neodlazak na Igre u Tokio, što je bilo iznenađenje prema prognozama koje su dale sve najbolje kladionice, ne obećavaju mnogo. Međutim, već ove godine na europskoj smotri vidjeli smo jednu drugačiju, borbenu, mladu Hrvatsku koja bi se, ako se održi na okupu, na narednim natjecanjima trebala vratiti u svjetski vrh.
Što se tiče nadolazećeg Svjetskog prvenstva, ždrijeb nas je itekako pomazio. Božica Fortuna dodijelila nam je Sjedinjene Američke Države iz najslabije jakosne skupine, dok nam je iz one najjače pripao prvak Afrike kojeg tek trebamo otkriti, što je idealno budući da smo tako izbjegli velesile. Četvrta reprezentacija je još jedna afrička, ona koja će na skorašnjem Afričkom prvenstvu osvojiti brončanu medalju. Kontinentalno prvenstvo Afrike održat će se od 11. do 18. srpnja u Egiptu.
Upravo će Egipat, branitelj naslova i domaćin, biti najveći favorit tog natjecanja te je tako realno očekivati kako će se on suprotstaviti Hrvatskoj na Mundijalu u siječnju iduće godine. Također, što se tiče realnog omjera snaga, tu je Tunis druga najjača selekcija afričkoga kontinenta, no male su šanse da će upravo Tunižani zauzeti drugu poziciju, a mnogo je vjerojatnije da će biti trećeplasirani. Zašto? Zato što, voljom ždrijeba, Egipat i Tunis vjerojatno će se sastati u polufinalu Afričkog prvenstva, a pobjednik, kao i poraženi, zauzet će ulogu favorita u utakmicama za zlato i broncu. Dakle, velika je vjerojatnost kako će skupina G Svjetskog prvenstva izgledati ovako: Egipat, Hrvatska, Tunis, SAD. Na prvi pogled, Egipćani i Tunižani ne čine se lakim protivnicima, no gledajući međusobni omjer s tim selekcijama, možemo biti optimistični. Bit će to i dobra prilika da izbornik Hrvoje Horvat u reprezentativnu vrstu uključi i još nekoliko nadarenih rukometaša, poput Vinkovčanina, Franka Krstića.
Egipat – 12 utakmica / 9 pobjeda, 3 poraza
Egipćani su “čuvari” neeuropskog rukometa. Inače, Egipat je prva reprezentacija koja je dogurala do polufinala SP-a, a da se nalazi na europskom kontinentu. Dogodilo se to 2001. godine u Francuskoj kada su zauzeli drugo mjesto. Bila je to prva “zlatna generacija” Egipta, a posljednje tri godine na djelu je druga koja je na zadnje dvije svjetske smotre dvaput ušla u četvrtfinale, što dovoljno govori o njihovoj jačini. Istina je da im malo vjetra u leđa daje njihov sunarodnjak Hassan Moustafa, inače predsjednik IHF-a, no nije laž kada tvrdimo da se radi o jakoj ekipi. Gledajući povijest naših nadmetanja s Egiptom, odigrali smo 12 utakmica i izgubili smo tri od kojih dvije neslužbene. Ona jedna “službena” stigla je u finalu Mediteranskih igara prije devet godina u turskom Mersinu. Posljednji susret s njima “Kauboji” su imali u osmini finala SP-a 2017. godine. Na krilima Zlatka Horvata ostvarena je pobjeda od 21:19.
Tunis – 14 utakmica / 14 pobjeda
Zanimljivo, kad god vidimo da nam je ždrijeb dodijelio Tunižane, nije nam naročito toplo oko srca, no uvijek ih pobjeđujemo. Čak 14 puta sastali smo se s deseterostrukim prvacima Afrike, što je najviše od svih selekcija koje su izvan europskog kontinenta, i upisali smo maksimalnih 14 pobjeda! Ruku na srce, rijetko kad su nam pravili velike probleme, no možemo se sjetiti onog okršaja iz četvrtfinala Olimpijskih igara u Londonu 2012. godine kada smo ih teškom mukom pobijedili s 25:23. Iako su ispali već u prvom krugu posljednjeg Svjetskog prvenstva (skupina sa Španjolskom, Poljskom i Brazilom), vrlo su ozbiljna ekipa i dalje.
SAD – 4 utakmice / 4 pobjede
Ne podcjenjujemo nikoga, no Amerikanci teško da će parirati bilo kojoj reprezentaciji u skupini. U lipnju su stigli do naslova na Nor.Ca. prvenstvu čime su osigurali plasman na svjetsku smotru, a ta titula im je tek druga bilo koje vrste u povijesti. Prvo zlato uzeli su prije 35 godina na Panameričkim igrama, onda kada je rukomet debitirao na tom natjecanju. Prvenstvo Sjeverne i Srednje Amerike (Nor.Ca.) odradili su vrlo dobro, upisavši četiri pobjede iz isto toliko susreta, redom svladavši Grenland (+8), Meksiko (+10), Kubu (+4) i u finalu ponovno Grenland, ovoga puta +7. Posljednjih se godina nešto više ulaže u rukomet u ovoj zemlji kojoj IHF priklanja mnogo pažnje, umjesto da fokus prebace na neke druge stvari, poput pravila na potpunu popularizaciju rukometa. Nije tajna da bi se Hrvatska s Amerikancima trebala poigrati. Gledajući prošlost, Amerikancima ne smijemo zaboraviti to što su nas ugostili ratne 1991. godine, što je bilo naše prvo reprezentativno gostovanje u samostalnoj Hrvatskoj. Krajem lipnja i početkom srpnja te 1991. igrao se USA Cup u Coloradu na kojem se Hrvatska dvaput sastala s domaćinom i dvaput ga pobijedila – 23:22 i 27:20. Prvi susret natjecateljskoga karaktera odigran je na, za nas zlatnim, Olimpijskim igrama u Atlanti pet godina kasnije (35:27). Četvrti i posljednji sraz igran je na zadnjem SP-u na kojem je SAD nastupio, u Francuskoj 2001. godine. Hrvatska je tada upisala rekordnu pobjedu od 41:12. I dalje je ta pobjeda rekordna u analima hrvatske muške rukometne reprezentacije…
