U Gradskoj knjižnici i čitaonici Vinkovci večeras je održano zadnje događanje u programu Mjeseca hrvatske knjige 2022.
Knjižnica je bila domaćin obilježavanja 41. obljetnice utemeljenja Društva hrvatskih književnika Ogranka slavonsko-baranjsko-srijemskog, najstarijeg ogranka DHK utemeljenoga 1981. godine u Vinkovcima pod prvotnim nazivom Sekcija DKH za Slavoniju i Baranju.
Uvodno pozdravile su ravnateljica knjižnice Vedrana Lugić i pročelnica za kulturu i turizam Grada Vinkovaca Marija Liščić Drmić, a program pod nazivom “Književna riječ slavonsko-baranjsko-srijemska” vodio je Mirko Ćurić, predsjednik DHK Ogranka Slavonsko-baranjsko-srijemskog.
„Prvi ogranak u Hrvatskoj osnovan je ovdje i bio je uzor za ostale koji su kasnije osnivani u drugim krajevima Hrvatske. Ovdje je ishodište i tu je niknula ta ideja o ograncima i zato vrlo često naš tradicionalni godišnji skup pri kraju godine održavamo upravo u Vinkovcima. Bit će ovo još jedno ugodno druženje na kojemu ćemo porazgovarati o književnosti, o svemu onome što nas u toj književnosti veseli i muči i pokazati da su Vinkovci i dalje jedno važno središte hrvatske književnosti i da Slavonija također ima pristojan broj i mladih i starih autora”, istaknuo je Mirko Ćurić.
U Vinkovcima su se večeras okupili književnici iz Hrvatske, bosanske Posavine i Vojvodine. Unutar njihova predstavljanja bile su dvije podteme. Prva je bila „Josip Kozarac (1858.-1906.) i Nikola Tordinac (1858.-1888.): vinkovački gimnazijalci i hrvatski književnici kao – (ne)poznati pjesnici”.
„To su dva književnika istoga godišta, koji su zajedno išli u školu, zajedno su počinjali pisati i počeli su obojica s pjesmama i nekako su obojica zaključili da te njihove pjesme nisu dovoljno dobre i da se treba okrenuti prozi i nekakvim drugim elementima. Međutim, nakon nekog vremena koje je prošlo sve se revalorizira pa tako i to. Pokušali smo revalorizirati njihovo stvaralaštvo u pjesničkom smislu i vidjeti jesu li oni zapravo pogriješili kada su krenuli u prozu ili su mogli baviti se paralelno i jednim i drugim”, kazao je Ćurić.
Druga podtema bile su obljetnice dvojice uglednih članova društva, poznatih hrvatskih književnika, Stjepana Tomaža, koji ove godine obilježava 75 godina života i 50 godina od objavljivanja svoje prve knjige i Josipa Cvenića, koji obilježava 70 godina života.
„Nekako sam se i ja prišuljao u ovaj bogati program sa svojim malim obljetnicama. To je, naravno, sporedna stvar, ali eto dogodilo se da sam doživio 75 godina i 50 godina stvaralačkoga rada. Prije 50 godina u Zagrebu je izašla moja prva knjiga „Sveti bunar”, a sada je u Bizovcu izašlo drugo izdanje. Meni pisanje nikada nije bilo prva stvar u životu. To je bila obitelj, to je bio posao, a za pisanje ono ostalo. A sada je tu 25, 26 knjiga i nekoliko drama od kojih su dvije doživjele i postavljanje na scenu. I puno je lijepih trenutaka kroz tih 50 godina pa i sada pod stare dane poput toga da netko kao što je to gospodin Jan Doležal, kojega nikada nisam vidio niti čuo, prevede na češki moju knjigu „Smrtna ura”, koja je izašla prije 40 godina. To su stvari koje vesele”, istaknuo je Stjepan Tomaž.
