22. rujna u Hrvatskoj obilježavamo Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama, u spomen na tri ubijene žene na zagrebačkom Općinskom sudu 22. rujna 1999. godine, kada je tijekom brakorazvodne parnice Mato Oraškić usmrtio svoju suprugu Gordanu Oraškić, njezinu odvjetnicu Hajru Prohić te sutkinju Ljiljanu Hvalec, a ranio zapisničarku Stanku Cvetković.
Obilježavanje Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama za cilj ima osvijestiti i senzibilizirati društvo o problematici nasilja nad ženama te poslati poruku o nultoj toleranciji prema svim oblicima nasilja nad ženama.
“Nažalost, nasilje nad ženama u Hrvatskoj je i dalje goruće pitanje, a kroz direktan rad sa ženama žrtvama primjećujemo da veliki broj njih smatra da su sankcije preblage te da ih nisu u dovoljnoj mjeri zaštićene od zlostavljača, čak i nakon što napuste zlostavljački odnos. Još uvijek se prečesto, ne samo u privatnim razgovorima, nego i u medijskom prostoru, može čuti relativiziranje počinjenog nasilja, opravdavanje počinitelja te okrivljavanje žrtve za ono što joj se dogodilo, što dodatno obeshrabruje ne samo žrtvu koja je prijavila nasilje, nego i one žrtve koje bi to tek trebale napraviti. S obzirom da je nasilje nad ženama nesumnjivo kompleksan društveni problem, nužna je edukacija svih dionika sustava za zaštitu i podršku žrtvama te suradnja među različitim institucijama kako bi se učinkovitije radilo na prevenciji i sankcijama nasilja nad ženama”, izvijestili su iz Županijskog tima Vukovarsko-srijemske županije za sprečavanje i borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.
Kao ekstreman oblik nasilja nad ženama, ubojstvo žene samo zato što je žena, odnosno femicid, razlikuje se prema uzrocima od drugih vrsta ubojstava i povezan je s općim položajem žena u društvu, diskriminacijom žena, rodnim ulogama, nejednakom raspodjelom moći između muškaraca i žena, uobičajenim rodnim stereotipima, predrasudama i nasiljem nad ženama. Prema službenim podacima, Hrvatska je među članicama EU-a na trećem mjestu po broju femicida u odnosu na broj stanovnika. Prošle godine počinjeno je 13 femicida, dok ih je ove godine, prema neslužbenim podacima, počinjeno 6, navode.
Potrebne su, ističu, kontinuirane edukacije stručnjaka/inja na temu procjene opasnosti i rizika od femicida te visokorizičnim slučajevima pristupati i rješavati ih s dodatnom posvećenosti. S tim u vezi, pozdravljamo najavljene promjene zakona kojima se osnažuju prava žrtava – Kaznenog zakona, Zakona o kaznenom postupku, Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, Zakona o sudovima i Obiteljskog zakona, a koji su rezultat rada radne skupine osnovane u rujnu 2022. godine. Najavljene izmjene biti će puštene u javno savjetovanje, s ciljem usvajanja i stupanja na snagu u siječnju 2024. godine.
Događaju se značajni pomaci u smislu sankcioniranja nasilja i pružanju podrške i zaštite žrtvama nasilja, ali je ono i dalje često prekriveno tamnim brojkama. Nikad nećemo saznati koliko žrtava trpi nasilje od strane sebi najbližih osoba. Istraživanja govore da je svaka treća žena doživjela neki oblik nasilja bilo emocionalnog, fizičkog, ekonomskog i seksualnog. Koliko god danas su žene napredovale u borbi za ravnopravnost, informiranije su i ekonomski neovisnije, još uvijek postoje razni faktori koji otežavaju odlazak od nasilnika kao što su strah, izoliranost od prijatelja i obitelji, osuda društva, sram, trauma koju je doživjela, narušeno samopouzdanje i samopoštovanje, stambeno pitanje, financije, nedostatna podrška sustava i nepovjerenje u isti. Jako je važno da žene ne šute, da prijavljuju nasilje, da ne povlače izjave o nasilju koje su preživjele. Danas je veća dostupnost informacija i puno je više dostupnih specijaliziranih servisa u kojima žene žrtve nasilja mogu potražiti i dobiti pomoć nego prije, primjerice, 10 godina.
Nitko nema pravo upravljati drugom osobom, koristiti moć i kontrolu nad drugom osobom i njezinim životom, a svatko ima pravo na život bez nasilja i obveza društva je da vam u ostvarivanju tog prava i pomogne. Sram i osuda društva treba pripadati počinitelju nasilja, a ne žrtvi!