Epilog jedne velike i lijepe glazbene priče dogodio se u subotu 17. veljače u Tvornici Kulture na jazz koncertu kojeg su maestralno izveli grupa Chui i Jazz orkestar HRT-a pod ravnanjem maestra Andreasa Marinello. Pred mnogobrojnu publiku Chui i orkestar stali su nešto prije 22 sata, spektakularna vožnja nabijena klupskim ritmovima i jazzom trajala je gotovo dva sata, a završila je zadovoljnim licima koja su svjedočila jednom posebnom glazbenom izričaju koji kao da je došao s neke druge planete.
Kvaliteta, ljepota, drugačija vizija i talent te večeri stopili su se u jedno.
Bitno je spomenuti i to da je koncert obilježen puštanjem u opticaj vinyla ‘Chui ovu glazbu’. Tako je jedan od najboljih albuma, kako ga je proglasila većina medija, objavljenih u 2017. godini ”Chui ovu glazbu” dobio i svoje vinylno izdanje.
Vinyl ‘Chui ovu glazbu’ može se pronaći u Dancing Bear dućanima.
Izvještaje o koncertu grupe Chui i Jazz orkestra HRT-a pročitajte ovdje:
Suradnja Chuija i Jazz orkestra je let slobode i nesputanosti
‘Nije to samo veliki posao u raspisivanju aranžmana za jedan orkestar, iz čega bi se po nekom automatizmu trebalo govoriti o značaju tog velikog projekta. Riječ je tu o silnoj šarolikosti stilova i utjecaja koji su se našli pod jednom kapom i koji su fuzionirani u jednu originalnu cjelinu koja pulsirajuće komunicira s brojnom publikom, a to se ne bi moglo dogoditi da svaki član Jazz orkestra tu nije s guštom ugradio sebe.
U nepune dvije godine ova zemlja je tako dobila hvalevrijedan glazbeni brend, koji bi, za početak, mogao nastupiti na svakom regionalnom jazz festivalu i tamo pokupiti oduševljenje publike kakvo ima i na domaćem terenu, kao što bi bez problema mogao briljirati i na svjetskim festivalskim ‘okupljalištima’ sličnog profila.’ [Ravnododna.com]
‘Slušajući njihove izvedbe, čovjek ne može odoljeti tome da većinu koncerta provede žmireći jer se njihovu glazbu ne samo čuje, već i osjeti. Na račun nje čak se i dobije dojam da je koncert tvoje osobno gostovanje u nekom posebnom, drugačijem filmu čiji je soundtrack takav da za njega ne postoji dovoljno dostojna kategorija glazbene nagrade koja bi ga mogla počastiti i afirmirati jer on to sam po sebi čini svojim postojanjem [Ziher.hr]
‘Pozornica, iako isto krcata, donijela je uz glazbenu, dinamičnu i vizualnu sliku benda i orkestra, a solo dionice koje su bile najuzbudljiviji dio ove koncertne promocije unijele čar jam sessiona u aranžirane albumske skladbe.
‘Euforiju je izazvao puhački solo Joea Kaplowitza na gigantskoj školjci koji je nasmijao publiku, ali i pokazao kako se i u jazzu može napraviti show, a svakako treba spomenuti i Vojkana Jocića koji je u mnogo navrata častio publiku zvukom svoga saksofona bez ikakve zadrške. Moj osobni favorit bio je bubnjarski solo odličnog Janka Novoselića koji je i publiku iznova potpuno oduševio.’ [Mixeta.hr]
‘Prebirući na svojim instrumentima Chui i orkestar izvodili su skladbe s posljednjeg albuma na kojem je aranžmane za Jazz orkestar napisao dirigent Andreas Marinello. Simpatičan je taj Marinello; za vrijeme solo točaka plesucka sa strane, profesionalno vodi orkestar, zahvaljuje publici na velikom odazivu i još se ima vremena našaliti kako bi ljudi na HRT-u možda trebali više izlaziti.” [Sound.Report.com]
‘Zašto je Chui toliko poseban? Zato jer se igraju. (Su)kreiraju. Ne robuju klišejima ni komforu. Imaju dobar ritam koji umiruje i note koje provociraju samu esenciju života. Orkestar kojim je, opet atipično za ovo podneblje, dirigirao Andreas Marinello samo je dao začin na cijelu priču. Napunio svemirske putanje zvucima kreativnog nereda koje se na tom putu harmoniziraju.’ [DopMagazin.com]
