Nekadašnji holivudski producent, danas katolički misionar, 73-godišnji Kolumbijac Marino Restrepo, obišao je 120 zemalja na 5 kontinenata te svjedoči o svome obraćenju, što je učinio i u Župi Bezgrešna Srca Marijina u Vinkovcima te podijelio svoju životnu priču.
Rođen je u malom gradu uzgajivača kave smještenom u planinama Ande u Kolumbiji, u velikoj obitelji s katoličkim tradicijama. Kad je imao 14 godina, preselio se u Bogotu, glavni grad Kolumbije, gdje je završio srednju školu. U dvadesetoj godini se oženio, a potom nastanio u gradu Hamburgu u Njemačkoj, gdje je studirao umjetnost, glumu i skladanje glazbe na Sveučilištu u Hamburgu.
Nakon što je šest godina živio u tom gradu, gdje su mu rođena dva sina, otišao je u Sjedinjene Američke Države i radio je u industriji zabave. Tijekom 33 godine živio je potpuno odvojen od Boga, usredotočen na novac, slavu i zadovoljstvo.
Na Božić 1997., u 47. godini života, oteli su ga gerilci FARC-a, a tad se u njegovom životu sve promijenilo. U zatočeništvu je bio šest mjeseci, a Božjom milošću je oslobođen. Doživio je mnogo toga, a najvažniji događaj bio je njegov susret s Gospodinom i mistično iskustvo prosvjetljenja savjesti, stanje pakla, čistilišta i Božje slave. „Počeo sam proživljavati ekstazu. Bio sam uzet iz prirodnog stanja i iako samo bilo u špilji, redale su mi se slike moga života od djetinjstva. U potpunosti sam ga iznova proživio. Vidio sam se kao trogodišnjak koji se vozi na triciklu u kući gdje sam rođen u rodnom gradu. I nastavio sam na taj način ići kroz život. Početkom moje adolescentske dobi počeo sam ozbiljno griješiti, a tad sam izgubio osjećaj za grijeh. U ekstazi sam počeo doživljavati bol od posljedica grijeha. Mislim da sam prošao kroz cijeli svoj život”, ispričao je.
U drugom dijelu iskustva našao se kako licem gleda dolje prema travi planine. „Nikad nisam osjećao takav mir. Kad sam podigao glavu i pogledao naprijed, vidio sam još višu planinu. Isprva sam na vrhu planine vidio izmaglicu, no ona se počela raspršivati i pojavio se grad svjetla. Glas mi je progovorio, veličanstven poput tišine koju sam doživio. Najsrdačniji i najmilosrdniji glas. Kad je progovorio, znao sam da je Božji”, riječi su Rastrepa.
Nakon tog iskustva pobunjenici ga nisu ubili i to mu je promijenilo život. „Bio sam siguran da će me smaknuti. Hodao sam i ništa se nije dogodilo. Kad sam došao do zavoja, osvrnuo sam se i krajičkom oka vidio da se vraćaju u prašumu. Bio je mrkli mrak i pojavio se stari autobus koji me je vratio u civilizaciju”, kazao je.
Vratio se sestrama, a prva stvar koju je učinio bila je ispovijed. „Tijekom otmice sam molio Gospodina da ne umrem dok se ne ispovjedim. Rekao sam da čak i ako umrem odmah nakon odrješenja, neka mi pruži priliku da se ispovjedim. Gospodin mi je pokazao sile zla i koliko je grijeh osoban. Vidio sam pakao stvarno postoji, da je stvaran”, pojašnjava.
Danas ulaže toliko napora dijeleći iskustvo s drugima ljudima prepričavajući im sve što je iskusio jer želi da duhovno rastu dok imaju vremena, a kaže i kako je najveća moć u duhovnom boju biti hrabar i jak, nikada biti tjeskoban, niti se bojati budućnosti. „Nikada ne trebamo brinuti o događajima u svijetu, jer jedina zabrinutost koju Bog želi jest briga da ne živimo u grijehu. Samo se tako dolazi u raj, a pakao je prepun kukavica”, njegova je poruka ljudima.
