Tijelovo je blagdan Presvetog Tijela i Krvi Kristove, kada se katolici prisjećaju da je Bog postao čovjekom kako bi nam se približio. Ova svetkovina, jedna od najvažnijih u liturgijskoj godini, podsjeća na ustanovljenje euharistije tijekom Posljednje večere na Veliki četvrtak. U Hrvatskoj je Tijelovo, od 2001. godine, i državni praznik te neradni dan.
Tijekom ovog blagdana slavi se Isusova stvarna prisutnost u euharistiji. Time se naglašava da Crkva živi od euharistije – jer isti onaj Isus koji je nekada hodao zemljom sada je prisutan u sakramentalnom obliku: tijelom, krvlju, dušom i božanstvom.
Na Posljednjoj večeri Isus je otajstvo svoga utjelovljenja utkao u kruh i vino, koji njegovom riječju postaju njegovo Tijelo i Krv – euharistija. Prema katoličkom nauku, u misi na blagdan Tijelova, Krist prinosi žrtvu kroz svećenika. Svećenik, u njegovo ime, pokazuje hostiju i kalež te izgovara riječi: „Ovo je moje tijelo“ i „Ovo je moja krv“. Po zazivu Duha Svetoga, kruh i vino tada postaju Kristovo Tijelo i Krv.
Slavljenje Tijelova započinje u 13. stoljeću, kada je redovnica sv. Julijana iz samostana u belgijskom Liègeu imala viđenje punog mjeseca na kojem se pojavila mrlja. U toj je slici prepoznala simboliku: mjesec je označavao Crkvu, a mrlja prazninu – blagdan koji još nije postojao, a kojim bi se slavila euharistija. Na njezinu inicijativu, mjesni biskup Robert de Thorote uveo je blagdan Tijelova u svojoj biskupiji.
Drugi važan trenutak bio je euharistijsko čudo koje se dogodilo 1263. godine u talijanskom gradiću Bolseni. Tijekom mise, svećenik je, lomeći posvećenu hostiju, vidio kako iz nje curi krv koja je kapala po oltaru. Papa Urban IV. je, potaknut tim događajem, 8. rujna 1264. proglasio blagdan Presvetog Tijela i Krvi Kristove, želeći da se svetkovina proširi na cijelu Crkvu. Ipak, njegova rana smrt spriječila je tu namjeru, a tek je papa Ivan XXII. u 14. stoljeću proširio blagdan na čitavu Rimokatoličku crkvu.
S Tijelovom su povezane i procesije koje se održavaju još od 13. stoljeća, počevši iz njemačkog Kölna. Ovaj se običaj brzo proširio diljem Europe. U procesijama svećenik nosi posvećenu hostiju u pokaznici (monstranci), a vjernici ga prate s cvijećem u rukama, pjevajući. U Hrvatskoj su tijelovske procesije bile sastavni dio blagdanskog slavlja sve do Drugog svjetskog rata, a u mnogim krajevima sačuvale su se i danas.
