Iz arhive Vinkovačkog lista 1989. godine objavljen je tekst o tadašnjem „Trgu oslobođenja” kada se sa sjetom spominjala krčma Šokadija, fijakeri pred vratima, pijaca kraj Bosuta, pa i osebujni likovi poput slikara amatera Rudenka.
Bio je to trg života, pijace i druženja, ali i neuglednih skladišta i oronulih fasada. U članku se već tada govorilo o potrebi obnove i drugačijem izgledu grada, dok su stariji građani nostalgiju vezivali više uz mladost nego uz same zgrade. Danas, gotovo četiri desetljeća kasnije, na Trgu Vinkovačkih jeseni, odnosno nekadašnjem Trgu oslobođenja, stvarnost izgleda posve drukčije.
Svečano otvoren i obnovljen, trg je postao reprezentativno gradsko središte. Umjesto ruševnih zidova i improviziranih reklama, danas ga krasi uređena šetnica, moderna arhitektura i prostor namijenjen susretima i manifestacijama. Upravo ovdje svake jeseni odvija se najveća tradicijska manifestacija u Hrvatskoj, a trg postaje simbol okupljanja, pjesme i ponosa grada.
Paralela između onog „nekad“ i ovog „sad“ pokazuje kako se Vinkovci mijenjaju, ali i čuvaju duh grada. Nostalgija za fijakerima i starim sokacima ne nestaje, no nova urbana slika donosi udobnost, funkcionalnost i odgovor na potrebe današnjice. Trg Vinkovačkih jeseni tako je i simbol kontinuiteta, mjesto gdje se prepliću sjećanja na prošla vremena i ritam suvremenog grada.
